Cheesteeleeshte

utorak, 23.01.2007.

Pi-ti-es-pi i svo to ingliširanje

Da se k'o prvo razmemo, u ovaj noćni sat neobaveznog kuckanja po tastaturi prije spavanja. Nemam ništa protiv toga kaj je engleski ušao u svakodnevni govor kao i svaki trend imperijalnih jezika, jer u Zagrebu se ionako šarafciger-ira, ajngemahtec-ira, firang-ira, luftmadrac-ira i grincajgira na veliko - a engleština je tek novo vrijeme i novi običaji. "OK", "cool", "gejmanje", "WTF", "Jesus", "ščendžaj mi" i sva čuda - predajem se.
ALI:
Kad se zahiri u iskrivljavanja, pogotovo u medijima, onda to može prerasti i u farsu. Dio ovoga ispod je i Igorov hunski otrovni jezik...
(U biti sam ovdje u ulozi najgrintavijeg Ispravljača, ali na ljutu ranu ljutu travu, moli'ću lijepo, već sam rekao da sebe ne isključujem iz svega što je ljudsko blabla smokin)

Dakle, više je vrsta debilnog ingliširanja koje prerasta okvire standardnog, no eto tek dvije za primjer:

a) Uvlakački ingliš
To je kad pretjerujemo s engleštinom i hoćemo biti veći Papa od Pape, plus kad se u susretu sa strancima istima uvlačimo u stranjsku guzu. Ono kad se strancu umjesto lijepo naški tvrdo DUbrovnik razvlači "DuhbrOuwneek" ili "Ajm from ZagrEb"(oba sa obligatornim angloameričkim "R"-om ko da je govornik naglo opekao jezik).

NIKAD mi NIJEDAN stranac iz bilo koje da je zemlje nije pokušao na hrvatskom izgovoriti ime svog rodnog grada ili grada u njegovoj zemlji. Zakaj se pak mnogi moji sunarodnjaci lome u struku i koji je to poriv uopće, englezo-govorećima iskrivljavat' na tobože "njihov" način naše vlastite zemljopisne i druge pojmove - NEMAM POJMA. Podučite ih radije od kuda ste, pa nek malo gimnasticiraju jezikom na "Črnčevec Bistranjski". Stranci dapače, vole kad se mogu malo preserucnuti pri povratku u S'Gravenhage i Oklahoma City, da su, eto, naučili i par riječi hrvatskog.

Uostalom, sto puta ste čuli "oh so fucking urban"-e voditelje na radijima, ne samo kad najavljuju nove "entry"-e na "chart"-u (naglašeni R je standard), nego i kad "yeah, talking with accent which doesn't actually exists, but it sounds cool". Tako je jedan specijalista uvlakaštine, uan-ou-uan rejdio stejšn DJ Phat (kao, coolerski za "fat" zaliven ) Phillie, prošle godine mislim intervjuirao nekog starog crnca prvoborca R'B funk-hip hopa (Nile Rogers?), i to na nepostojećem slangu, koji je "Phat" napabirčioo sa hrpe hip hop CD-ova, od različitih rap narječja.
A glazbenik, da ispadne nadrealnije, dok mu naš poturica DJ uvaljuje kombinaciju i east i west coast-wannabe gangsta rap-ebonics "čuo sam negdje" cliche-a - lijepo odgovara pristojnim (književnim, ako takav postoji) sveameričkim neutralnim, "normalnim" naglaskom. U biti Debeli Fil nije svjestan da je to kao da mene kajkavca usred Amerike spopadne nekakav lokalac i počne mi uvaljivati gulaš sastavljen od istrijansko-prigorsko-ličko-imotsko-dubrovačkog dijalekta, koji je još površno skrpao sa festivala zabavne glazbe.

Kod nekih je pak potpuno drugačiji fenomen i blokada. Moj kum Ico npr. odlično zna engleski, ali ima averziju upravo od tog rasipanja znanjem engleskom i strancima (nesigurnost, inat?) uvijek uvali najgoru i najtvrđu balkanische varijantu ko ravno s vrućeg 'ercegovačkog kamena, u stilu "Vot du ju vont tu sej".
Što otvara novi fenomen, a to je da bilo gdje u svijetu da ste, kad čujete onu karakterističnu balkansku verziju ingliširanja ko odrezanu sjekirom, nepogrešivo znate da je to neko odovuda, odavle ili otale. Ako ga i ne prepoznam po njuški, što je čudo da ne, taj zavodljivi "vaj du ju kejm hier, aj džes vona tok vid ju" tarzan ingliš je najbolji znak za kidanje nalijevo :)

b) Krivo slovkanje samouvjerenih skraćenico-obožavatelja (valjda misle da tako ispadaju učeniji), npr. baš rečeni PI-TI-ES-PI ili BI-DI-PI - stalni specijalitet npr. vrlog novinara Šprajca i sličnih televizijskih talking headova, koji onda pučki pametnjakovići samo papagajski ponavljaju na kavama. PTSP je skraćenica za hrvatski "post-traumatski stresni poremećaj". Kad bi se slovkalo, to je onda hrvatski način slovkanja: PE TE ES PE jer je to sklepanica od hrvatskih riječi, ne znam kaj tu još uvijek nije jasno medijskom kokošarniku.
PTSD, on the other hand dead je engleski "post traumatic stress disorder" i slovka se na engleski način, a "po Vuku" to zvuči kao PI-TI-ES-DI.
Odluči se Šprajc više za točnu varijantu, tvoj frankenstein od hrvatske skraćenice slovkane na engleski spelling način NE POSTOJI.

BDP je "Bruto društveni proizvod" i može se slovkati jedino kao BE-DE-PE (na našijenski način, ne kao BIDIPI jer nije skraćenica za ništa englesko).
GDP, on the other hand dead , znači "gross domestic product" i slovka se po engleski: "DŽI-DI-PI".
Dakle:
PITIESPI I BIDIPI ne postoje; Hloverka se jednom zadavila 122 000 puta PITIESPI-rajući ko razuzdana kokoš u onom svom talk show-u.

Zakaj za to uopće njurgam toliko - pa, počinju sad već i iritirati, s fascinantnom činjenicom kako baš nitko od njih, niti slučajno ne pogodi pravi način slovkanja - ikad.

Igor poručuje: vozite se onda ujutro na posao sa ZI-I-TI-jem a po osobnu si odite u EM-JU-PI, pa budite dosljedni, dragi ingliš slovkaroši.

- 20:57 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se