subota, 27.01.2007.
pp papuk
ovajonaj mi je u (n)ovogodišnjim željama poželio još novih izleta s fotoaparatom. to je bila i moja želja. i fino je zvučalo, pa reko - haj.
da ne ispadne da su te novogodišnje sve neke neispunjene.
mjesto radnje: park prirode papuk, velika kod požege
vrijeme radnje: 24.01.2007.
ovo je 'karta' lapjaka s ucrtanom trasom njegove poučne staze.
mi smo pratili potok dubočanku (desni, tj. istočni krak).
na jednoj od edukativnih tabli koje se mogu pronaći uz stazu piše:
dolina potoka dubočanke jedan je od najljepših ulaza u park prirode papuk.dolinu potoka dubočanke krasi pojava toplih izvora. voda izvire na rasjednom kontaktu u vodonepropusnim trijaskim dolomitima, a uslijed vodonepropusne barijere natisnutih vodonepropusnih paleozojskih škriljavaca. voda sa izvora kojom se snabdjevaju velički bazeni je hipotermalnog karaktera (27°C), a prema kemijskom sastavu pripada magnezijsko - hidrokarbonatnim vodama.
posebna osobitost je zlatonosnost potočnog nanosa koja je u starijim zapisima ocijenjena bogatom (do 200 grama po metričkoj centi).
nekada su kaskade i brzice potoka dobočanke bile prirodno stanište i mrijestilište brojne autohtone potočne pastrve i potočnog raka, ali su nesavjesnim utjecajem čovjeka gotovo nestali.
u vrijeme jugoslavije ovdje su bila aktivna brojna sindikalna odmarališta. svakog vikenda ljudi su sa svojim obiteljima kolektivno dolazili na papuk, vrtili janjce i prasce na ražnju, puštali mozak na pašu, livade su vrvile djecom (a jedno od njih nije bilo moguće istjerati iz potoka... pogodite koje...), sve u svemu prava rekreacija, odmor i atrakcija za velike i male.
nakon rata to je sve nekako zamrlo.
osim rata i promjene sustava, neki taj zastoj (rekla bih dijelom i posve opravdano) povezuju s dotičnim privatnikom i njegovom suradnicom - koji su na prilično ružan način pokušali izmanipulirati sustav i spremiti sebi poveću količinu novca u džep. ali svemu lijepome jednom dođe kraj, pa tako valjda i zekanovoj anarhiji.
info-ploča na kapelici kaže:
odmori se, zaslužio si.
photo by: ueikap.
kopirajtiram.
- 01:56 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 15.01.2007.
strvosmradi
koje točno preduvjete danas kandidat treba zadovoljiti prije no ga se zaposli na radno mjesto pisanja vijesti za neki online portal?
i prolaze li te ispisane vijesti neku kontrolu?
pročitaju li se ijednom prije no budu objavljene?
dnevnik.hr je jedan od mojih favorita pri objavi članaka. debilizmu i amaterizmima, čini se, nikad kraja.
i ponekad stvarno ne znam da li da se smijem ili da počnem plakati.
evo samo primjer jednog članka, objavljenog 13.01.2007.:
Znanstvenici su otkrili u koje rodoslovno stablo spada na svijetu najveća biljka s cvjetovima, Rafflesia arnoldii.(...)
Ogromni cvijet, koji teži do 7 kila i širi miris pokvarenog mesa, na sebe privlači strvine koje ga potom oprašuje.
(...)
Smatra se da je biljka gigantske veličine i da širi intenzivni smrad kako bi lakše na sebe privukla strvine koji će ju oprašiti.
(...)
Najveća biljka na svijetu je Titan Arum, koja je veličine do 3 metra.
zanemarimo ovaj put "sićnušne" gramatičke nepravilnosti.
znači, netko neupućen će iz ovoga naučiti:
1. rafflesia je najveća biljka na svijetu.
što nije točno. najveće "biljke s cvjetovima" (aka cvjetnjače) su sekvoje.
2. njezin veliki cvijet, koji teži sedam kila, na sebe privlači strvinu.
znači: cvijet na sebe privlači crkotinu. ti komadi trulog mesa, koji na misteriozan način dopužu do raflezije, na još misteriozniji način obavljaju funkciju oprašivanja.
a to i opet nije točno. raflezija (ili po naški: strvosmrad) mirisom crkotine, koji se širi iz njezina cvijeta, privlači strvinare. a strvinari su životinje koje se hrane strvinom, dakle onime što je navedeno u članku kao raflezijin oprašivač.
također, daljnji logični zaključak je taj da su životinje koje oprašuju rafleziju itekako žive. nimalo mrtve.
3. najveća biljka na svijetu je titan arum.
pogledajmo mi taj titan arum:
ovo je titan arum.
i klinjo od 2 godine će reći da je orah ispred njegove kuće veći od titana.
ili će, u najmanju ruku, pitati mamu što je orah, ako nije biljka?
ispravna tvrdnja glasila bi: titan arum je biljka s najvećim (i najvišim) cvatom na svijetu.
nikako najveća biljka.
i nakon svega ovoga pitam se - smatra li se mene, kao čitatelja, debilom?
kao - "za koga je - dobro je"?
je li to politika koja se vodi na pojedinim internet portalima?
s druge strane - čitatelj, tj. ja, ne mogu baš reći "od koga je - dobro je", jer ipak mislim da imam pravo na neko veće očekivanje kad je riječ o portalu jedne od vodećih nacionalnih televizija.
a na njemu se prečesto pokazuje nešto čak i daleko ispod nivoa amaterizma.
gospodo, ako već doslovno prevodite neke članke, potrudite se da prevedete ono što tamo piše.
a kada dođete do kraja - pročitajte prije no kliknete na "objavi tekst".
ne sramotite se ovako.
jer ako sam u nešto sigurna, to je da ovaj put nisam ja ta koja je ispala debil.
- 22:22 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
utorak, 02.01.2007.
vreće za smeće nose puno sreće
izašli smo u ponoć na trg, omirisati gužvaru nafilovanu anderejdžom (<18), overejdžom (>65), katoličkom mladeži koja se u ogromnom broju zadnjih dana slijevala u zagreb te revno pridonosila prometnim kolapsima u gradu, kazalištem, bandićem i siromašnim građanstvom s apsolutnog dna društvene ljestvice.
gužvara je imala i svjećice po sebi.
2007 njih.
i više.
nije svakome ova godina 2007. po redu, jel tako?
i sve su tako krasno sjale - uz detonacije od kojih su prštale kuglice na božićnom drvcu, i ne samo kuglice, nego i ručice i prstići, što je samo davalo dodatnu šljašteću čar noći koja je tek bila počela.
ovogodišnja je gužvara, valja napomenuti, bila prava poslastica, tim više što je posljednje spomenuti (živi) sastojak iste bio veri meri i nije imao niti jednog razloga da ostalima kvari zabavu time da napominje kako se nema... ima se.
dno je uspjelo napuniti do vrha preko nekoliko pedesetlitrenih vreća za smeće PET ambalažom i limenkama koje su svi gore nabrojani bacali za sobom nakon što bi posrkali i zadnju kap novogodišnjeg pića iz njih.
i dno je nosalo te svoje sretne djedmrazovske vreće svud sa sobom, prožimali su gužvaru cijelom njenom dužinom i širinom. i dubinom. i imali su smješak na licu.
pa zar to nije lijepo? svi sretni i svi zadovoljni.
i sretna nam novogodišnja noć bila.
i bila nam svaka iduća takva!
biografski dio kaže ovako:
dan savršeno počeo, i večer bila savršena.
al aj, u ponoć će se skoknut na trg. ipak, nije svaki dan onaki vatromet, a također - nije svaka novogodišnja noć ovako topla. 20 minuta max. i bilo tako.
a ne sjećam se ni vatrometa, ni gužve, ni ponoći, ni cmakanja, ni kazališta, ni pjesme, ni alkohola - al sigurna sam da nije do alkohola! mada sam prvo sumnjala u to, priznam.
i et
po glavi mi se jučer cijeli dan podsvjesno, a cijelu večer i noć i vrlo svjesno vrtio samo veseli stari dida s 3 najlonske vrećetine, dvije pune limenki i jedna, tada još uvijek do pola popunjena plastičnim bocama.
a veseli mi se zbog njega (tog dana), stvarno. a opet...
gorka mi gužvara nešto.
a napunio je tko zna koliko vreća do vremena kad je gužvari prošao rok trajanja.
a jedna je boca 50 lipa.
a.
naravno, to ako ih ne odnese dragom kardinalu, koji se smilovao sirotinji i obznanio da ne prima samo lovu, nego i PET ambalažu.
u tom slučaju eventualno dobije 5 udaraca klesarskim čekićem o litotamnijski vapnenac lijevog tornja katedrale i 10 poteza restauratorskom četkicom po istom, a sve u njegovo ime.
naravski, ako se netko sjeti kak se dida zove.
a možda i misu zadušnicu jednom.
al to ako stvarno donese puno boca, jer i molitva dragom bogu danas košta.
i tako...
zanimljivo je to kako surova stvarnost uvijek nađe šortkat da se pokaže.
moraš biti stvarno zakinut za svih 5 osjetila, a i ono šesto čulo, pa da je ne primijetiš.
ili, ako ih već skuplja, neka ih skuplja u svom domu zagrijanom centralnim grijanjem, a sve za to da ih da nekom drugome. po mogućnosti, u eko park na reciklažu, jer nikom drugom neće trebati ni pod razno. jea!
- 14:03 -
Komentari (11) - Isprintaj - #