utorak, 02.01.2007.
vreće za smeće nose puno sreće
izašli smo u ponoć na trg, omirisati gužvaru nafilovanu anderejdžom (<18), overejdžom (>65), katoličkom mladeži koja se u ogromnom broju zadnjih dana slijevala u zagreb te revno pridonosila prometnim kolapsima u gradu, kazalištem, bandićem i siromašnim građanstvom s apsolutnog dna društvene ljestvice.
gužvara je imala i svjećice po sebi.
2007 njih.
i više.
nije svakome ova godina 2007. po redu, jel tako?
i sve su tako krasno sjale - uz detonacije od kojih su prštale kuglice na božićnom drvcu, i ne samo kuglice, nego i ručice i prstići, što je samo davalo dodatnu šljašteću čar noći koja je tek bila počela.
ovogodišnja je gužvara, valja napomenuti, bila prava poslastica, tim više što je posljednje spomenuti (živi) sastojak iste bio veri meri i nije imao niti jednog razloga da ostalima kvari zabavu time da napominje kako se nema... ima se.
dno je uspjelo napuniti do vrha preko nekoliko pedesetlitrenih vreća za smeće PET ambalažom i limenkama koje su svi gore nabrojani bacali za sobom nakon što bi posrkali i zadnju kap novogodišnjeg pića iz njih.
i dno je nosalo te svoje sretne djedmrazovske vreće svud sa sobom, prožimali su gužvaru cijelom njenom dužinom i širinom. i dubinom. i imali su smješak na licu.
pa zar to nije lijepo? svi sretni i svi zadovoljni.
i sretna nam novogodišnja noć bila.
i bila nam svaka iduća takva!
biografski dio kaže ovako:
dan savršeno počeo, i večer bila savršena.
al aj, u ponoć će se skoknut na trg. ipak, nije svaki dan onaki vatromet, a također - nije svaka novogodišnja noć ovako topla. 20 minuta max. i bilo tako.
a ne sjećam se ni vatrometa, ni gužve, ni ponoći, ni cmakanja, ni kazališta, ni pjesme, ni alkohola - al sigurna sam da nije do alkohola! mada sam prvo sumnjala u to, priznam.
i et
po glavi mi se jučer cijeli dan podsvjesno, a cijelu večer i noć i vrlo svjesno vrtio samo veseli stari dida s 3 najlonske vrećetine, dvije pune limenki i jedna, tada još uvijek do pola popunjena plastičnim bocama.
a veseli mi se zbog njega (tog dana), stvarno. a opet...
gorka mi gužvara nešto.
a napunio je tko zna koliko vreća do vremena kad je gužvari prošao rok trajanja.
a jedna je boca 50 lipa.
a.
naravno, to ako ih ne odnese dragom kardinalu, koji se smilovao sirotinji i obznanio da ne prima samo lovu, nego i PET ambalažu.
u tom slučaju eventualno dobije 5 udaraca klesarskim čekićem o litotamnijski vapnenac lijevog tornja katedrale i 10 poteza restauratorskom četkicom po istom, a sve u njegovo ime.
naravski, ako se netko sjeti kak se dida zove.
a možda i misu zadušnicu jednom.
al to ako stvarno donese puno boca, jer i molitva dragom bogu danas košta.
i tako...
zanimljivo je to kako surova stvarnost uvijek nađe šortkat da se pokaže.
moraš biti stvarno zakinut za svih 5 osjetila, a i ono šesto čulo, pa da je ne primijetiš.
ili, ako ih već skuplja, neka ih skuplja u svom domu zagrijanom centralnim grijanjem, a sve za to da ih da nekom drugome. po mogućnosti, u eko park na reciklažu, jer nikom drugom neće trebati ni pod razno. jea!
- 14:03 -
Komentari (11) - Isprintaj - #