Dolycoris baccarum , smrdljiva greta, Hairy Shieldbug
Porodica: Pentatomidae

Okolica Požege.
30. svibnja 2013.

Ovi kukci prezimljuju kao odrasle jedinke, pojavljujući se u proljeće. Ličinke se mogu naći na brojnim biljkama, posebno onima iz porodice Rosaceae (ruže).

Izvor teksta i link za pomoć u determinaciji:
British bugs

Link za pomoć u determinaciji:
BVO

Okolica Požege.
22. kolovoza 2010.

Započinju s hibernacijom u rujnu i prezimljuju u šupljim deblima, gospodarskim zgradama, zečjim jamama gdje pronalaze sklonište i tamu. Bude se u rano proljeće.

Izvor teksta:
learn about Butterflies

Fotografija prikazuje prizor iz nacionalnog parka Wollemi u Novom Južnom Walesu u Australiji.
Izvor fotografije:
http://www.exploreaustralia.net.au/New-South-Wales/Central-West/Wollemi-National-Park

Australski stribor se nalazi na svega par lokacija u parku prirode Wollemia u Novom Južnom Walesu. Otkriven je 1994. godine na udaljenim i nepristupačnim strmim klisurama na svega nekoliko lokacija parka. Sama lokacija je udaljena oko 200 km od Sydneya.
Za vrstu se dugo vremena mislilo da je izumrla pa su je njenim otkrićem nazvali lazarovom svojtom.

Fotografije prikazuju australski stribor.
Izvor fotografija: Wikipedija

Vrstu napada i gljivično oboljenje (Phytophtora cinnamomi) koje je nesmotreni posjetilac donio na džonovima svojih cipela. Phytoptora cinnamomi je invazivna vrsta koja je raširena u sedamdesetak država svijeta i kao takva predstavlja veliki problem. Invazivne vrste utječu na ekološku ravnotežu područja gdje se nasele. Da bismo dobili potpuniju sliku o invazivnim vrstama i njihovom utjecaju na ekološku ravnotežu dovoljno je spomenuti ambroziju koja se naselila u našim kontinentalnim krajevima ili algu Caulerpu taxifoliu u Jadranu. Dodatan problem za rendžere predstavlja i stalno dezinficiranje džonova cipela za vrijeme približavanja nalazištu australskog stribora.
Novac od prodaje sadnica stribora služi parku za očuvanje vrste.

Fotografija prikazuje kultivirani primjerak australskog stribora.
Izvor fotografije: Wikipedija


Primjerci australskog stribora se nalaze i u Botaničkom vrtu grada Zagreba.



Wollemia nobilis je klasificirana kao kritično ugrožena vrsta.

U ponedjeljak, 19. svibnja 2014. u gimnazijskoj knjižnici i u Gradskoj knjižnici Požega, Park prirode Papuk organizirao je predavanja australskog rendžera i geologa hrvatskih korijena Chrisa Pavicha.
Pavichev dolazak u Hrvatsku vezan je uz sudjelovanje na Europskom kongresu rendžera koji je održan na Brijunima.
Iako već u godinama za odlazak u mirovinu gospodin Pavich još uvijek radi u nacionalnom parku Wollemi (Wollemi National Park). Veliki dio njegova radnog vremena odnosi se na kontrolu i gašenje požara u parku te komunikaciju s domicilnim stanovništvom i grupama posjetitelja. Isto tako, dio njegova rada je u očuvanju jedne od najstarijih i najrjeđih živućih biljnih vrsta. Radi se o nedavno otkrivnom australskom striboru koji je pod posebnom zaštitom australske vlade.

Papilio machaon L., lastin rep
Velika.
26. kolovoza 2010.

U Hrvatskoj zaštićen zakonom o zaštiti prirode.

Pyrrhocoris apterus L., vatrena stjenica
Okolica Požege.
26. travnja 2014.

Vatrene stjenice se pare u proljeće. Nisu nametnici, a može ih se zamjeniti s kupusnom stjenicom koja ima složenije šare i nametnička je vrsta.

Rana sp., smeđa žaba
Splavarska ulica, Sl. Brod.
11. svibnja 2014.

Limax maximus L., veliki balavac
Vrt.
13. svibnja 2014.

Na prednjem dijelu tijela vidljiv je dišni otvor.
Veliki balavci su štetočine u vrtu jer se hrane mladim biljkama i njihovim plodovima.

Prva i treća fotografija prikazuju običnog zelembaća, a na drugoj fotografiji je zidna gušterica; isprva sam mislio da se radi o živorodnoj gušterici, ali kolege su me upozorile da je to ipak zidna gušterica.
Jezero Petnja, okolica Slavonskog Broda.
11. svibnja 2014.

Lychnis flos-cuculi L., rumenika, Laze, 10. svibnja 2014.
Flos- cuculi u prijevodu znači cvijet ptice kukavice.

Chelidonium majus L., rosopas
Okolica Požege.
Svibanj, 2014.

Helix pomatia L. (veliki vinogradnjak), Stari grad Požega, 3. svibnja 2014.

Živi pretežno u vrtovima i parkovima. Od listopada do travnja prezimljuje u zemlji. U mnogim zemljama je posve istrijebljen, pa su ga stavile na popis zaštićenih vrsta (izvor teksta: Fauna Europe).

Fotografija je snimljena u okolici Požege.
Ticala su se negdje skrila.

Fotografije snimljene u mom vrtu, 9. svibnja 2014.

Okolica Požege.
25. svibnja 2008.

U knjizi „Wisente im Rothaargebirge“ (u printanom i online izdanju) od sada je dostupna kompletna i detaljna informacija o reintrodukciji europskog bizona u planine Rothaar-a (Rothaargebirge). Knjiga ujedno uključuje i rezultate znanstvenog istraživanja.

Više od godinu dana od izdavanja knjige, bizoni slobodno lutaju Njemačkom: u području Bad Berlerburg u Rothaarsteiginu. To je područje niskog planinskog lanca na granici između Saveznih država Sjeverne Rajne-Vestfalije i Hessena, u SZ dijelu zemlje. Prvi europski bizon je došao tu 2010. godine kako bi se prilagodio na okolinu. Nakon tri godine istraživanja o snalaženju bizona u prostoru, njihova utjecaja na okoliš (šuma, flora i fauna) te lokalnih društveno-ekonomskih specifičnosti, u travnju 2013. godine pušteno je na slobodu krdo od osam jedinki. Ovaj projekt je ozbiljan pokušaj reintrodukcije prve populacije slobodno lutajućih bizona u zapadnu Europu. Povijesno gledajući, europski bizon je nastanjivao gotovo cijelu Europu (osim Italije južno od rijeke Po i Iberije južno od planina Cantabrian.

Publikacija „Wisente in Rothaargebirge“ pruža vrlo opsežan uvid u sve etape ovog uspješnog projekta u Njemačkoj: od početne ideje, kroz studiju izvedivosti, te transporta prvih životinja u Bad Berleburg i njihova puštanja u divljinu u travnju 2013. godine. Svaka od tih etapa projekta je nadgledana i znanstveno dokumentirana. Urednici knjige su dr. Jörg Tillmann, vođa ekipe znanstvenika u projektu do 2013. godine te dr. Peter Fink i dr. Uwe Riecken iz Savezne agencije za očuvanje prirode.

Projekt ima iznimnu konzervacijsku vrijednost, piše Jörg Tillmann. Osim uspostavljanja slobodno lutajućih bizona u planini isto tako je taj projekt od enormne važnosti za Europu zbog očuvanja prirode i povratka prirodi.
Ovaj novi model koegzistencije velikih sisavaca i moderne civilizacije je od velike strateške vrijednosti za zaštitu vrsta i otvara novu perspektivu, novi pristup u zaštiti velikih sisavaca u Njemačkoj, piše Tillmann.Projekt europskog bizona također promovira razvoj turizma u prirodi planina Rothaar, a bizon se počeo uspješno razvijati i kao simbol te regije.

Preveo i prilagodio: Krešimir Jambrek

Izvor teksta i fotografije:

Rewilding Europe