Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
U spremištu.
Naga i u grču
dok streljaju me
zjenice
ako nisam
Zastavica
istrošena
što vijori
pod treptajima oka
(prijetvornima
ili
sramežljivima?)
U svakom slučaju,
Montažni sam djelić
vazda
drukčijeg filma.
Novi stari vjetrovi.
Viškovi. Nepotrebni, poput opustjelog sala
lijepe se za zdravi dio misli
kao za mišićavo atletsko tijelo.
A nismo li oduvijek bili amorfni
sašiveni od raznih dronjaka
više ili manje skladnih nijansi sive boje?
Reći ćeš, sivo i ružno.
Ali bar u istom tonu
ako ništa drugo.
Možda me jednom
ta tvoja siva
bezlična
amorfna
ruka
uhvati
i odvede
u jedan sasvim novi,
prekrasno sivi svijet.
Mišje se nadam.