Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
. Jednog dana šetajući Galerijom Slika .
Jednom su mi kazali da prelazak preko duge znači vječnu sreću.
Puno puta sam trčala prema tim neukrotivim bojama neba, no uvijek mi se činilo da sam bila za korak dalje čim sam više pokušavala uhvatiti tu nedohvatljivu dugu.
Makar sam svjesna da dugu neću nikada uhvatiti, u nekim drugim dimenzijama ja ću zauvijek ostati to malo dijete kojemu nikako nije jasno zašto to ne bi bilo moguće.
Baš kao što se ni neću zasititi onog crvenog vrtuljka na kojem mi je uvijek titrao osmijeh.
Zašto odbaciti smijeh zato što dolaze velike i ozbiljne stvari u zivotu? Sigurna sam da u svakoj od njih se nalazi djelić istkanog osmijeha koji kistom razvodnjuje sve te ozbiljne i stroge crte.
Ponekad nam je svima potreban taj osjećaj euforije jer smo sigurni da cemo uhvatiti dugu, ili se uspeti na svoj vrtuljak i pobjeći svim bojama ovog svijeta.
...Samo uzeti kist u ruke i poceti stvarati svoje boje sreće.
Svi smo mi slikari.
I svi mi slikamo istu Mona Lisu ali uvijek s nekim drugačijim osmijehom na licu.