Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Loosing Reality
Usijanim nebom, poput kakve fatamorgane, crna je ptica parala teški zrak svojim usamljenim, sporim letom.
Nismo li ti i ja iste, kaži mi?
Samo letimo, sudarajući se s tisućama tuđih sudbina i tražimo put do svog malog djelića neba.
* * *
Stajala je pred ogledalom.
Čudno je zapravo kako joj se uvijek isto lice pokazivalo pred tim reflektivnim čudom, kad je u tom licu živjelo na tisuće raznih svjetova i uvijek nove slike proživljenih Otkucaja.
Samo na trenutak, trepavice su se spojile, a onda je opet otvorila oči.
Nestao je.
Jedan je neponovljivi sekund njenog života otišao s neke druge strane ovog ogledala a ona je još uvijek stajala na istom mjestu.
U očima je bljesnula svjetlost.
Možda će i ona jednom uspjeti otvoriti vrata nečijeg ogledala i zaviriti u ocean nečijih nadanja.
* I možda će netko pronaći ključ njenog ogledala i pokazati joj kako izgledaju njeni snovi iza druge strane beskraja.*
* * *
Gledala je u udaljene blještave točkice jednog grada.
Gore, gdje je gotovo mogla dotaknuti nebo,
pod njenim se nogama prostirao neki sasvim drugačiji svijet.
Zatvorila je oči i ovog puta prepustila drugima
neka traže mirni kutak pod izgubljenim svemirom.
Njoj je ovdje bilo baš dobro.
