Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
. . .
Jedna mala, goruća svijeća tinjajući je odavala Izdah svog kratkog života.
Ali u očima jedne sanjarke taj mali plam izgledao je poput ogromne nezaustavljive vatre koje je neizbrisivo davala pečat nikad pokorenoj, nikad ugašenoj Nadi.
"Ne zanima me ni gdje ni što ni skim si učio.
Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane."
Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane."
I kad te strah obuzme, kada si uništen i očajem pokoren do srži,
ja želim znati hoćeš li dotaći svoju Svjetlost i zadnjim urlikom snage krenuti u juriš protiv svih koji gase tvoj posljednji izlazak Sunca.
Reci mi, hoćeš li sve rane izbodene nemilosrdnim dvosjeklim mačevima života
prekriti suzama ili ćeš smoći snage
da Nadu pozoveš kao zadnjeg glasnika svoje borbe?
...kada sve ostalo nestane...
Hoćeš li se nasmiješiti svojim neprijateljima i ispiti vodu s neiscrpnog bunara svojih snova?
...kada sve ostalo nestane...
Hoćeš li biti spreman svojim Ratnicima,
koji se bore zajedno s tobom u tvojim Bitkama Života,
omatati povojima duboke rane kao što majka povija svoje mladunče?
Hoćeš li?
Jer, nemoj nikada kazati kako nemaš snage.
Tvoja Nada će uvijek ostati uz tebe,
čak i kada se sve rasprši
zrncima raspadnutih kula i slomljenih mačeva.
Ja ću biti tu. Nemoj me nikada zaboraviti.
17.06.2007. u 11:23 | 15 Komentara | Print | # | ^