Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
*Nighttrain*
Volim putovati.
Ah, tko ne voli, uostalom.
Evo me još jednom na kolodvoru.
Peron broj...Zaboravljenih Snova.
Utapam tugu u bezbroju kišnih kapi što se slijevaju na pločnik.
Mrkla je noć, a ja se uvlačim u zadnje sjedalo noćnog vlaka.
Nije važno kamo ide, samo neka me odveze nekamo daleko.
Da pobjegnem od tuge i minuta zakucanih u prazno.
Da, bježim od stvarnosti.
Da, bježim od života..
Da,bježim od svega.
Sve do izlaska sunca, ja bježim u more nekih boljih vremena.
Mračno nebo ruga mi se, osjećam prezir u njegovim dalekim očima.
Samo kukavice bježe, kaže mi.
Zvijezde ugasiše svoje noćne svjetiljke, čak se ni njima ne sviđa taj noćni vlak koji vozi odbjeglog putnika.
Nije me briga, i dalje se vozim, sve do posljednje stanice.
Osjećati se kao odmetnik od cijelog svijeta ponekad i nije tako loša ideja.
Ugledati mrak nije sramota, samo sastavni dio mog života.
Evo ih, već proviruju. Prve jutarnje zrake.
Bolje da se vratim.
Putovanje je završeno, a noćni me vlak, barem nakratko, odvukao u neki drugi svijet.
A sad se rastajemo.
Opet račvanje.
Odlazim teškim koracima.
A on se vraća na svoj peron da primi još koju odbjeglu dušu neke sljedeće noći.