Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Puna mi je kapa. I zato je skidam.
Evo me, sjedim za kompjuterom uz šalicu toplog čaja i vrtim film malo unazad.
Unazad...koliko? Recimo, dva dana...
Gdje ćeš je slaviti? Kako ćeš je slaviti? S kim ćeš je slaviti? Što ćeš obući? Kakvu fizuru ćeš napraviti?
Ufff...Napokon umaknem svim mogućim dosadnim pitanjima koja Nova godina nosi sa sobom, dodjem kući i očekujem da ću napokon osjetiti mali predah od svih tih napornih ljudi...
Upalim radio.
Kad ono,umjesto da čujem neku dobru glazbu, sa zvučnika mi trešti samo – komercijala. Doček ovdje, doček ondje, nazovi ovaj tel. ili onaj...
A najviše od svega na glavu su mi se popeli oni iskomercijalizirani pjesmuljci.
Sretan Božić i godina nova, Merry Christmas tralalalala...Ne bi to ni upola tako loše zvučalo da je pjevano sa srcem, a ne samo da se ljude zove da troše lovu ovdje ili ondje.
Tužna mi je samo pomisao na sve one ljude koji jedva čekaju da se nekome pohvale kako su proslavili Novu godinu, kako su bili obučeni i kolike su hektolitre vina istočili u sebe.
Ima li to ikakve veze s dobrim početkom novih 365 dana u novoj godini?
Pa, napiti se mogu svake subote. Isplesati i dobro se skockati također mogu kad god poželim.
Zašto ne bih onda prvu (tako posebnu noć, kako je mnogi doživljavaju, a meni nije ništa važnija od bilo kojih sljedećih 365 nadolazećih dana) posvetila nečem što je manje previkano?
Jednostavno, bilo mi je muka. Muka kao nikada do sada.
Od svih tih licemjera koje sam susretala na svakom koraku, svih tih lažnih usiljeno nasmiješenih faca, srdačnih čestitanja s ledenim glasom i hladnim pogledima, kao da je to tek red kojeg se mora poštivati, a ne čestitanje zato što stvarno želiš nekome dobro..
Bilo mi je muka od svih naperlitanih nervoznih ljudi koji samo dolaze na zabavu tek tako jer je to red, a ne ostati doma kao «zadnji luzer».
I nema veze što će se smrznuti, ugušiti od gomiletine parfema što su ljudi stavili na sebe, nema veze što će cipele biti sve izgažene, nema veze što će petarde i ostale eksplozivne naprave morati izbjegavati kao minsko polje...Zaista to ništa nije važno, glavno da se nekamo ide, dobro popije i zabavi, naravno.
Zabava!
Ako je to zabava onda sam ja stvarno....ne znam ni sama šta.
Kad sam sve to odvagnula i napravila jedan kratki rezime: što želim a što ne...znala sam jednu stvar.
Da se ujutro ne želim probuditi smrdeći po dimu od cigareta, s otečenim i izgaženim zglobovima i pitajući se što sam uopće radila prošlu noć.
Kad već slavim, neka ovaj prvi dan nove godine uđem na malo drukčiji način, za promjenu....A taj je bio da se posvetim sama sebi i odlučim što zaista želim od sebe i od ove godine. Da se za promjenu od izlazaka, bavim malo «unutarnjim stvarima»...onim duhovnijim.
Jer, materijalizma sam se ovih dana zaista naslušala preko glave pa mi je film pukao ne jednom nego na više dijelova.
Nadam se da ste vi dragi moji uživali na koji god način ste proslavili...Zbilja nije važno kako ste je proslavili, već jeste li je proslavili onako kako vama odgovara.
Pusu veliku šaljem vam svima.
P.S. Zašto u cijelom Zagrebu ne mogu pronaći nijedne crne starke br. 39?
Odjednom svi furaju te starke samo zato što je to očito neki pomahnitali modni krik. I sad ih svi moraju imati, samo zato što je to IN. A oni pravi ljubitelji moraju izvisiti....