Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Hvala ti, Prolaznosti...
Uvijek je željela da sve traje vječno.
I njen život, i ljubav koju je imala, i sreća kojom je bila okružena, i ljudi koji su je voljeli.
Mrzila je pomisao da će jednog dana možda sve to otići u nepovrat, i da na ovom svijetu neće ostati ni traga njenom životu i djelovanju.
I zato, iz takve misli, u jednoj glavi, rodilo se mnoštvo misli, koje se širilo lako poput korova, u glave sve više i više ljudi.
I svijet je postao nesretan.
Više se nije živjelo za sadašnjost, već za budućnost. A ljudi su gledali samo kako će pronaći izlaz iz kaveza koji se zvao Smrtnost. Prolaznost.
Tada su došli oni koji su sebe nazivali alkemičarima.
Pokušali su svašta izumiti, napraviti, stvoriti moguće od nemogućeg.
No, nikada ništa nisu pronašli.
Ne znam, možda je to zato što zvijezde nisu namijenile ljudskoj rasi da se razvije u nešto veće i u nešto više.
Ili...možda zato što je Onaj Gore htio da upoznamo nešto puno veće i jače od Vječnosti.
Prolaznost.
Da, bila je to sila koja ljude tjerala na pokret, na život.
Zamislite samo da vaš život traje vječno. Da imate vremena napretek.
Da li biste tada bili sretniji? Da li biste mislili da imate dovoljno vremena za sve što namjeravate učiniti, i da ispravite ono u čemu ste pogriješili?
Sve mi nekako govori da tada ništa ne bi radili.
Ni ljubili, ni griješili, ni voljeli ni tugovali.
Sve bi stalo, jer svi bi imali vremena. Sve bi postalo beskonačno i nekako...isprazno. Znajući da kraja nikad neće biti, ljudi bi izgubili smisao za vrijednost života. Sve bi izgubilo svoju čar...
I, kažite mi biste li željeli sudjelovati u priči kojoj se ne nazire kraj?
Upravo sve što nam se događa u ovom životu, svo veselje, tuga, radost ili ljutnja, sve dugujemo Prolaznosti.
Da je nema, nikada ne bi upoznali prave vrijednosti za koje je vrijedno «gubiti glavu», nikada ne bi upoznali želju za ispunjavanjem Trenutka.
Ne bi upoznali Smrt, a ona nas tjera da živimo svoj život ispunjeno.
Sve što su ljudi željeli bila je vječnost, a dar koji su dobili bio je još veći i jači od vječnosti. Bila je to Prolaznost.
Prolaznost ih je natjerala da sami stvore svoju Vječnost, onu koju su alkemičari stoljećima pokušavali stvoriti. No, nisu shvatili da im je cijelo vrijeme bila tik pred nosom.
Bila je to ona Vječnost koja je skupljala sve trenutke Prolaznosti. Uspomene, emocije, ljude i trenutke koji nisu smjeli pasti u zaborav.
A takvu Vječnost je svaki čovjek mogao stvoriti bez problema. I to je upravo naš najveći dar, da stvaramo vlastitu Vječnost jer živimo u Prolaznosti.
*
I zato, dragi moji, sve što mislite da je važno i što mislite da nema isteka roka u vašem životu, spremite u svoju dušu. Jer to je vaša Vječnost!