Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?

Sam u svojim manama

Image Hosted by ImageShack.us



Iako u mojoj okolini ne nailazim prečesto na ljude koji imaju «problem s darežljivošću», kako bih ja to nazvala, znam naići i na takve.
Nikada se ne bih mogla pribrojiti takvoj skupini, jer sam čista suprotnost. Darežljiva sam, i da imam zadnji komadić nečega, vrlo rado ću to drugome pokloniti.
Međutim, osvrćući se oko sebe, shvatila sam da su neki pojedinci počeli iskorištavati moju dobrotu. Budući da nisam osoba koja dopušta da joj seru po glavi, odnosim se prema takvima kao što se i oni prema meni odnose. Ništa manje ni više.
Najviše sam se iznenadila kad sam shvatila kako ima osoba koje će te uvijek nešto tražiti, ali kada dođe red na njih da i oni nešto posude ili daruju, to im vrlo teško pada. I nikada, baš nikada takve osobe ne vrate malo vrijeme unatrag da se sjete kako je i njima bila potrebna pomoć koju su oni uvijek dobili, i također ne žele zaključiti kako će im ta pomoć kad tad još zatrebati i u budućnosti. Zanemarujući sve to, oni i dalje ostaju «tvrdice».

Ponekad je, međutim, ipak potrebno biti bar malo sebičan, jer ne možeš ipak sve podijeliti s drugim. Nekad je neke stvari (ovog puta mislim na materijalne stvari) ipak bolje zadržati samo i isključivo za sebe. I u tome nema ništa uvredljivog ili pohlepnog.
Ali treba znati prepoznati kada ta pohlepa iliti sebičnost počinje prelaziti granicu...

Osobno sam uvijek ljuta kada «progledam» takve pojedince. Što će im usfaliti ako komadić nečeg što imaju podijele s drugima? Sigurno im neće pasti kruna s glave...također neće postati ništa siromašniji ili uskraćeni.
Nekako, možda čak i nesvjesno, ali više svjesno, počinjem osjećati veliku antipatiju prema takvim ljudima. I nikada nisam takvim ljudima voljna priskočiti u pomoć jer znam da to njima ionako ništa neće značiti...jer će i dalje gledati samo sebe, sebe i opet samo sebe. I svoju korist.

Bilo kako bilo, takvih ljudi će uvijek biti...Uvijek će postojati tu negdje, živjeti tik uz nas, samo da nam zapapre život. Što je najgore, to se ne može promijeniti, jer je to usađeno duboko u karakteru i osobnosti čovjeka. Kakav si bio takav ćeš i ostati...

04.05.2006. u 11:38 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Prosinac 2014 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (12)
Prosinac 2006 (12)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (4)
Srpanj 2006 (1)
Lipanj 2006 (6)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (10)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (10)
Studeni 2005 (1)


*samo vršcima prstiju dotičem realnost. Sve ostalo dimenzije su nepoznatih svjetova.*