Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
My Snowy Man and Me
Danas sam bila vrijedna.
Najviše se ponosim svojim Gospodinom Sniježnim Snjegovićem kojeg sam danas tako s užitkom napravila...budući da imam veliko dvorište, odlučila sam malo iskusiti onih zimskih radosti, a i trebalo mi je svježeg zraka, pa rekoh sama sebi, ajde bllankk idemo si napravit frenda :)
Mogu reći da sam vrlo zadovoljna s onim što sam ugledala, makar još nije gotov cijeli, ali bit će, sutra sigurno...ahh što sam se zanijela! I znate kaj sam napravila kad sam ga "finiširala"? Zagrlila sam ga. I poželjela da idući put na tom mjestu bude "neki" moj dragi...Morate to probat. Zagrlite svog snjegovića. Predivan osjećaj. Kao da ste zaglili santu leda :)) (Ko bi reko)
Zanesena u pravljenje svog bijelog prijatelja uopće nisam skužila da je već posve mračno. Osvrnuh se oko sebe. Bila sam sama samcata. A ono muk...tišina...u daljini se nazire crkveni toranj i pokoja svjetlucajuća lampica koju su ukrasili stanari na svojem domu...snijeg je padao i padao...a bijeli pokrivač na tlu svjetlucao je kao da se na njemu nalaze na tisuće kristala.
Nemoguće je opisati taj dojam. Zaista nemoguće. To morate doživjeti.
Na stotine metara nije se mogao čuti niti jedan jedini zvuk...tek poneki lavež u daljini nekog psećeg lutalice.
Stojeći sama, bila sam tako očarana onime što me okruživalo da sam dobila iznenadnu inspiraciju za pisanje pjesme. Zaista je šteta što je nisam zapisala, jer to bi bila zaista pjesma za pamćenje. Uvijek su najjači oni prvi dojmovi...a pjesma napisana uz takav dojam je još bolja...divila sam se sama sebi...kakvi su mi stihovi padali napamet! Zaista je to bila najbolja inspiracija u mom životu.
Kao što vidite, očarana sam i prepuna dojmova. Naprosto, morala sam vam to reći. I nemojte mi zato biti lijeni i usporeni ovih dana. Izađite van. barem pred svoj prag. nije potrebna nikakva planina, nikakav hotel s predivnim vidikom, ništa što vam je daleko.
Udahnite ovaj friški zrak. pa još jednom. Dovoljno vam je da vani budete pola sata a da shvatite koliko uzbuđenja vam može donijeti taj susret s prirodom koja vas okružuje a da je niste ni svjesni! jednom rječju - poput opijuma...
A za one koji žive u gradu - znam da vam takvo iskustvo može biti strano...probajte otići u neki park. ma bilo kamo. nema veze. i grad ima svojih prednosti!
A vi? jeste li ikad doživjeli ovako nešto? Kao da ste se stopili s prirodom?