Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
...So many things to say...
Toliko puno rijeci. Toliko puno misli. nema tog papira, nema te stranice koja bi mogla opisati i napisati sve sto prostruji kroz moju glavu u jednoj sekundi.
Osjecam kao da je svaka ta sekunda jedan dio slagalice u mojoj glavi koja trazi svoje mjesto da se poklopi s ostalim "puzlama"...
Gledam kako iz dana u dan ovdje stičem sve više ljudi s kojima stvaram neki krug prijateljastva gdje razmjenujemo razmišljanja...ovdje se zaista osjecam slobodno, pišem ono što zaista želim, nitko me ne poznaje, a opet, vi me poznajete bolje nego itko drugi.
Nismo se ograničili na godine, na izgled, na materijalni status, na boju koze i nacionalnost. Ne, ovdje nas povezuje ono sto nadilazi sve te tako nevazne stvari koje se precesto uvelicavaju u nasem drustvu. Ovdje nas povezuje ono sto ljudi najcesce stave na zadnje mjesto, a sto je najvaznije u cijeloj toj prici-naš UM. Nije li ta snaga ljudskog uma najbolji pokazatelj razvijenosti svakog pojedinca, pokazatelj svih onih vrijednosti - i dobrih i loših- koje čovjek može imati?
Ja sam se ovdje zaista nasla. I osjecat cu se jos bolje kada shvatim da me razumijete, a ne da samo pogledom prelistate moj blog...procitate prvu recenicu u mom postu i nju iskomentirate...to je najcesci znak da vas ta osoba i ne zanima previse i da joj se vjerojatno samo zelite oduziti za komentar koji je ona vama napisala na vasem blogu. Povrsnost je mana svakog covjeka. Nadam se da me citate s uzitkom. Jer ja pisem s uzitkom.
Volim vas sve.