Don Boscove misli:

"Budimo uvjereni u svoju vjeru i u svoje osobno uvjerenje i ništa nas na svijetu neće smesti."

Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Fotke
Don Boscove misli:

"Ako želimo da naši materijalni poslovi napreduju, pobrinimo se da u njima najprije tražimo Božje interese."

oratorijzd

23.10.2007., utorak

Crne strane svakodnevice

Prateći dnevna ili tjedna događanja iznenadimo ili u krajnjem slučaju zaprepastimo se, kako puno nesreća, kriminala, razbojništva i svega drugog ispunjava naš prostor, naše sredine u kojima živimo.
Neka informacija čovjeka dirne u dubinu duše pa si tako postavlja mnoga pitanja.
Čitajući, pomislih, pa ne daj Bože, to se moglo dogoditi i meni, i mome prijatelju, znancu, suradniku.
I dječak koji je nastradao bio je poput drugih. Igrao se, išao u školu, odlazio u kino, radovao se životu, živio bezbrižno, more, škola, izlasci.
No, crna minuta, koban trenutak i sve je u trenutku nestalo. Izbrisala se cijela povijest, nestao je jedan život.
Još jedanput je zlo zaigralo i u svoje kolo uvuklo čovjeka, dobrog, mirnog, povučenog. Učinilo je od njega zvijer, slugu koji će izvršiti taj zlobni naum, oduzeti život.
Zašto se događaju takve stvari, zašto se sve više u ljudskim glavam štiri ta manija, kojoj smeta život, radost, veselje, stvaranje, ljubav, darivanje.
Tko želi od čovjekovog života, tog neprocjenjivog blaga, načiniti hladan, taman i beživotan leš, nijema usta koja su pjevala o radosti, zatvorene oči koje su zurile u budućnost.
Kakav je to naš svijet, kakva nam je budućnost?
Treba li i nama kao Ninivljanima doći prorok Jona koji će opominjati, pozivati na obraćenje, ili je možda već došao, a mi ne slušamo, okrećemo glavu, zatiskujemo uši.
I sada dirnut ovim događajima, osjećam duboku potrebu za služenjem, shvatiti veličinu i dostojanstvo svakog života. U svačijem životu, u svakoj osobi prepoznati Boga koji mi govori, koji želi da ga ljubim, da budem prijatelj s njime.
Sada mi dolaze riječi sv. Pavla: " neka vam ne dodije činiti dobro" i toliki primjeri don Boscova života u kojima su se ostvarile one njegove riječi izrečene mladima: " za vas živim, za vas studiram, za vas radim i spreman sam za vas i život dati"
Osjećam poziv da pokažem mladima kako su voljeni, kako su oni jedno veliko bogatstvo i uputiti ih da sve čine iz ljubavi prema Bogu.
To nam je svima zadaća vjerujem, stvarati obiteljsku atmosferu, da svi oko nas budu sretni, mijenjati iz dana u dan svoju indiferentnost, nezainteresiranost u ljubav i radost.

- 21:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.10.2007., ponedjeljak

Prava mjera

Danas nam Isus poruručuje iz Evanđeoskog odlomka: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje."
I dalje nastavlja pričom o čovjeku koji nije znao da će morati poći na onaj svijet baš kad je mislio užiivati u svom bogatstvu oko kojeg se trudio cijeloga života.
Život nije u posjedovanju, to nam je vjerujem svima jasno, ali jednako tako neprestano težimo za posjedovanjem. To je izgleda u dubini ljudskoga srca. Razloga može biti mnogo. Od nesvjesnosti da je naš život Božji dar, od pohlepe, ljubomore, zavisti, pa sve do oholog nastojanja da se izdignemo iznad drugih, da budemo veći, da nas drugi cijene po našem bogatstvu.
No sve se to svodi na isprazno bogatstvo. Može neko posjedovati i obilovati, ali kako se kaže u narodu, čim zine, pokaže se tko je.
Jučer smo proslavili misijski dan. Toga dana se na poseban način moli za naše misionare i misije, skupljaju se sredstva kako bi se pomoglo onima koji su u dalekim krajevima i goli i bosi, koji nemaju nikoga svog, koji se muče kako preživjeti i koji su iz dana u dan izloženi smrti.
Crkva je u svojoj biti misijska, i zato je svaki vjernik pozvan biti misionar. Možda se pitamo kako to učiniti. Vrlo jednostavno, molimo za misije, doprinosimo od onoga što imamo za potrebe misija i misionara, pokušajmo oduševiti druge za Evanđelje, za Boga, za potrebite i onda ćemo znati da je život u onome koliko činimo iz ljubavi prema Bogu, a ne u tome koliko tko posjeduje!

- 06:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.10.2007., subota

Što ima?

Oratorij iz dana u dan napreduje i ponovno se uhodava onaj uobičajeni ritam. Jutros je bio lijep broj djece i animatora koji su još jedno jutro proveli u molitvi i igri.
Budućnost je pred nama. Ako se budemo trudili i ustrajno radili svoje dužnosti, nemamo baš nikakva razloga da posumnjamo u uspjeh tog djela. Jer radeći iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu možemo očekivati Božji blagoslov po kojemu se onda događaju puno veće stvari nego li ih mi možemo svojim snagama postići.
Na zboru mladih nam se pridružilo nekoliko novih članova. Nadamo se da ćemo i glazbeni dio uskoro upotpuniti flautama i još ponekim instrumentom. Želja je tu, molimo za to i vjerujemo da će nam i poći za rukom.
Image Hosted by ImageShack.us
Sveti Dominic Savio
Bez naših animatora ne bismo mogli puno napraviti. Oni su ti koji svojim trudom i žrtvom drže naš oratorij. Itekako im je potrebna podrška i molitva.
Ako ima netko tko bi želio svoje slobodno vrijeme podijeliti s nama i pridružiti nam se u organiziranju programa za djecu i mlade, uvijek je dobrodošao.
Bog nas blagoslovio!

- 15:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.10.2007., petak

Kako se lako ljudi odreknu nečega što je dobro, nečega što ih izgrađuje, a toliko muke i napora ulažu ako se hoće odreći nekog zla ili poroka.
To nam je osobito poznato u vrijeme korizme kad se ljudi odriču koječega iz bogzna kakvih razloga. Možda smo se i pitali što je to što nas vodi u takvim stvarima.
Ako se čovjek odluči odreći grijeha i živjeti u milosti Božjoj to mu jednostavno postaje nemoguće. Iza svakog ugla vrebaju napasti, navode ga na grijeh, izazivaju ga da se ponovo vrati na stari način života. Tu ne pomaže ništa drugo doli čvrsta vjera. Druga je opcija ostati u grijehu, živjeti grešno i razuzdano, ne boriti se protiv svojih loših navika i grijeha. Mnogi pribjegavaju takvom načinu života.
I Isus nam sam kaže: "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!" (Mt 7,13-14).
A onda mi opet jednostavno dođe na pamet ono, pa zašto bih se ja žrtvovao za druge. Zašto bih ja trošio svoje dragocijeno vrijeme, kad radije mogu vikendom spavati koliko želim, ići okolo, trošiti vrijeme na sebe i svoje potrebe. To je možda zanimljivo i naizgled korisno, no s vremenom se uvidi da jedino ono za što se žrtvujemo, za što utrošimo svoje dragocijeno vrijeme ima smisla.
Jedino je moguće osjetiti radost i zadovoljstvo ako ih možemo podijeliti s drugim. Život je dar, a dar postaje veći i vrijedniji ako se dariva. I to nije obični dar. Čim ga više darivamo, to postaje veći, i što ga više dijelimo, to ga više posjedujemo.
Molim, svemogućeg Boga, da otvori srca naših mladi, da se oduševe za vjeru, za Krista, za ljubav prema bližnjim i budu spremni žrtvovati se za druge. Zaboraviti sve ono što odvaja, što postavlja nepotrebna pitanja, a težiti za onim što ujedinjuje, što čini boljim.

- 22:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.10.2007., četvrtak

NASLJEDOVANJE I SLUŽENJE

Danas slavimo svetoga Luku evanđelistu. On potječe iz poganske obitelji, što znači da nije upoznao vjeru u jednoga Boga od svojih roditelja. Najvjerojatnije se obratio na propovijedi sv. Pavla apostola, koga je i pratio kasnije na misijska putovanja. Napisao je Evanđelje i Djela apostolska. Donosi nam bogat sadržaj iz Isusovog života, a jednako tako i iz života prve kršćanske zajednice.
Možda se pitamo što je potaklo ovog čovjeka da nasljeduje Krista i služi braći ljudima, iako je bio liječnik po struci.
Odgovor nam može dati nebo. Onaj tko upozna Boga u pravoj vjeri i u srcu se opredjeli za Njega ne postavlja više pitanja, ne filozofira mogli bi ovako ili onako, bilo bi bolje ovo ili ono, zašto baš tako, to tako ne moži itd., nego jednostavno iz dana u dan uzima svoj križ, sve svoje teškoće i probleme stavlja u Božje ruke i jedino je što pita, Gospodine kamo da idemo Ti imaš rijeći života vječnoga. S takvim opredjeljenjem se onda samo traži što je volja Božja i nju se izvršava iz dana u dan.
Ne mora to biti nešto veliko, nije nam svima dano da činimo velika djela, svakome prema njegovim mogućnostima. Dosta je majci da bude prava majka, ocu da dosljedno izvršava svoj očinski poziv, djeci da u ljubavi i poslušnosti žive svoj život. Krist nam je pokazao kojim putem treba ići, otkrio nam je najdublju istinu koja nas vodi do sretnog i blagoslovljenog života. Pa nema razloga da mu ne vjerujemo i ne idemo za njim.

- 06:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.10.2007., srijeda

ŽIVIMO LI ILI UMIREMO, GOSPODINOVI SMO!


Vjerujem da nema osobe koju nije dirnula jučerašnja vijest o pogibiji glazbenika Toše Proeskoga. Većini ljudi je odmah kroz glavu, kao i meni sigurno sinula neka od njegovih pjesama koje smo često mogli čuti na našim radio postajama. Te pjesme ostaju i dalje svjedočiti da je živio i uveseljavao ljude i da će to i dalje činiti.
U svom kratkom životu postigao je mnogo. To može činiti samo onaj tko ima čvrstu vjeru i nadu. Ovo nam je dokaz da nije dosta samo živjeti, nego da život treba prihvatiti kao dar Božji i darivati ga drugima, te iskoristiti svaki dar koji nam je dao.
Možemo živjeti dugo, a da ne uspijemo biti prepoznatljivi po dobrim djelima i djelima ljubavi, barem u svojoj bližoj okolini. No, za Tošu se to sigurno ne može primjeniti. Živio je kratko ali i u ovo malo godina proživio je puno, učinio toliko dobra, uistinu je živio.
Možda će mnogi žaliti za njim, mnogi željeti da se vrati, da bude ponovno ovdje, ali prije svega mislim da mu je potrebno zaželjeti pokoj vječni. Neka mu se smiluje dobri Bog i primi ga u svoje vječno kraljevstvo, jer jedan je Gospodar života i smrti.
Onima koji ostaju i koji žale, najbolje mogu pomoći riječi apostola Pavla Rimljanima: "Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li, dakle, ili umiremo Gospodinovi smo" (Rim 14,8)
Neka nam te riječi budu poticaj da nijedan dan ne prođe, a da ne učinimo neko dobro djelo svojim bližnjima, i da se ne trudimo učiniti ovaj svijet boljim. Toliki su nam pokazali svojim primjerom da se to isplati, pa vrijedi pokušati. To je način kako ćemo ostvariti svoj život u punini. Image Hosted by ImageShack.us
Možda nećemo zbog tih djela postati poznati i veliki u očima ljudi, popularni u medijima, ali svakako Bog sve vidi, Isus je uz nas i kao što reče: „Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća."



- 00:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.10.2007., utorak

100% Božji

Nema onoga tko se barem ponekad u životu ne zapita, jesam li se dovoljno trudio u životu da postignem ono što se od mene očekuje, ili jesam li uspio izvršiti obećano itd.
Često su nam odgovori, nažalost negativni. Čovjek uvijek može više i bolje. U njegovoj biti je potreba za savršenstvom. Budući da smo djeca Božja i na njegovu smo sliku stvoreni, jasne su nam Isusove riječi: "Budite savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac. To se savršenstvo ne postiže samo vježbanjem i vanjskim djelovanjem, nego prije svega unutarnjom promjenom. Bit opredjeljen za Krista u dubini svoje duše. Htjeti Njega nasljedovati, za Njim ići i Njemu služiti. To je pravo opredjeljenje.
Ponekad nas iznenade stavovi nekih ljudi, tipa, ja se dovoljno trudim, borim se radim, a zapravo po njihovim djelima je očito da to nije istina. Tu se očituje slabost i nespremnost za mijenjanje i poboljšanje tenutnih situacija. Isus nas poziva da prihvatimo stvarnost života i slijedimo Njegov poziv. Njegove su riječi jasne i odriješite. Tko ostavi i oca i majku i sestre i braću i sve što ima taj može biti Njegov učenik. Ali i nastavlja, tko sve to ostavi stostruko, sto puta više će imati, jer će imati puninu života. Tu puninu jedino može dati Isus Krist.
Dobro je biti humanist, djelovati iz ljubavi prema djeci i mladima, ali to nije kršćanski ideal. Kršćanstvo je puno ozbiljnije. To znači staviti Krista na prvo mjesto. Služiti braći ljudima, ne samo iz ljubavi prema njima, nego iz ljubavi prema Bogu. To znači sve ostaviti i poći za Isusom. Boga staviti na prvo mjesto, biti svjestan da nas je on stvorio i da smo u njegovoj ruci. Onda ćemo na pravi način ostvariti pripadnost grupi ili zajednici. Onda će se moći stvoriti ozračje u grupi gdje neće više biti važno što mislimo jedni o drugima, gdje neće biti mjesta ogovaranju, ljubomori i zavisti, nego ćemo shvatiti da nsa Bog poziva da činimo dobro drugima, djeci i mladima i da nam je pred očima jasan cilj, pomoći svakome da dođe dao spoznanja istine, da prihvati Krista kao Put, Istinu i Život. Tada će sigurno živjeti punim kapacitetom, živjeti 100%.

- 06:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.10.2007., ponedjeljak

SALEZIJANSKA MLADEŽ ZAJEDNO

Svaki opis je nedovoljan da bi se dočaralo ono što se ovog vikenda događalo u Žepču, srednjobosanskom gradiću. Nekoliko stotina salezijanske mladeži iz Zagreba, Splita, Rijeke, Dubrovnika, Siraća, Žepča i naravno Zadra okupilo se kako bi u zajedništvu s Gospodinom i u međusobnom susretu razmišljali o svom životnom pozivu, o ljepoti služenja mladima i osjećaju pripadnosti salezijanskoj obitelji. Sve je započelo prekrasnim koncertom i dvosatnim spektaklom gdje su mladi pjevali i plesali.
U drugom dijelu subotnjeg programa odvijao se tematski rad. Najprije su svi upoznati sa porukom koju je za ovu godinu uputio naš vrhovni poglavar, a nakon toga je uslijedio rad po grupama gdje su mladi dublje razmišljali o toj poruci i načinu kako ju uklopiti u vlastiti život.
U večernjim satima se svaka zajednica predstavila na sebi svojstven način, kroz igre, skečeva i druge točke.
Na kraju je uslijedio molitveni program koji je izvrsno priredila grupa iz Podsuseda. Grupe su ugostili mladi iz Žepča, tako da su svi spavali po obiteljima.
Nedjelja, lijepa sunčana bila je dan za upoznavanje sa planom i programom budućih točaka koje očekuju salezijansku mladež. Prije podne je bila Ispovijed, a u 12 i pol smo proslavili zajedničku sv. Misu na kojoj je propovijedao naš misionar don Danko Litrić, uputivši mladima prigodne riječi na temu ovogodišnjeg gesla "život je dar", pozivajući mlade da shvate veličinu tog dara. Da ne budu samo humanisti, nego Kristovi apostoli svojim životom i radom. Na kraju Mise jedna obitelj je svjedočila o životu, tom velikom daru, predstavivši svojih osmero djece i zahvalivši Bogu za sve darove koje im je Bogu udijelio.
U popodnevnim satima uslijedio je zajednički objed, pozdrav i povratak u svoje zajednice.
Svaka zajednica je dobila po jedan žuti kišobran kako bi mogla u vrijeme kiše i tmurnih oblaka unositi radost i svjetlo u svoja mjesta i zajednice.

- 16:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.10.2007., petak

Biti Kristov

U većini slučajeva kad ne znamo što bi pričali ili kako započeti neku konverzaciju hvatamo se teme o vremenu. Kakvo je, kakvo će biti itd.
Promjenljivo vrijeme je uvijek problematično. Kad negdje pođeš lijepo je i sunčano, a na povratku te uhvati kiša. Danas je aktualna biometeorološka prognoza, pa ju ljudi s pažnjom prate i prilagođavaju joj se.
Mi smo itekako dio tog vremenskog lanca. I kod nas se iz dana u dan mijenjaju raspoloženja. Neke manje, neke više, ali sve nas skupa zahvaćaju trenuci odiševljenja, trenuci boli, tuge, bezizlazne situacije, razočaranje, radost sreća.
I sam doživljavam takva iskustva. Trudiš se oko nečega misliš da će uspjeti, da će biti ok, a onda nešto zakaže. Nekom se nešto ne da, negdje stvari nisu kako treba, nekom si nezanimljiv ili antipatičan i sve se to tako vrti u krug dok jednostavno ne padne. Ljudski gledano stvarno je to tako. Onda se iznenada čovjek sjeti, pa ja nisam samo obični smrtni čovjek, ja sam kršćanin. Ja vjerujem u uskrsnuće mrtvih, ja vjerujem u Isusa Krista, koji je radi mene postao čovjekom da bi ja postao kršćaninom, da bi postao Njegov. I tada jednostavno shvatim da je vjera, pouzdanje u Gospodina temelj i princip života. Onda se dignem i kažem, mogu ja to Krist mi pomaže, nema predaje, nema odustajanja, idemo do kraja.
Ne može jedan pojedinac ili grupica zaustaviti Kristovo djelo. A to djelo je da svakoga dana radimo za spas duša. To nam je najbolje pokazao don Bosco svojim primjerom i životom i nema razloga da ga ne nasljedujemo i to isto i mi činimo.
Neka nas njegov zagovor prati na tom putu.
Bog vas blagoslovio!

- 16:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.10.2007., srijeda

Molitva
Mnogi danas žele moliti za ovo ili ono, u molitvi traže smirenje, bijeg od nečega, bijeg od straha. Pitanje je jedino znamo li moliti. Molitva nije samo nabrajanje ili brbljanje, nego je ona prije svga stanje. Naš osobni angažman da susretnemo Boga i dopustimo mu da mijenja naš život. Isus je naučio svoje učenike i svoju Crkvu moliti. U molitvi Očenaša sadržan je cijeli ljudski život, počevši od svakodnevnih malih stvari pa do cjelokupnosti životnog tijeka. Kad kažemo "Oče naš", onda nas te riječi uvode u jednu novu stvarnost, u zajedništvo s Bogom. Svjesni smo da je on naš Otac na nebesima i na zemlji, da nas prati na našem životnom putu i da više od ikoga želi da budemo radosni i sretni.
Isus kaže molite u svako vrijeme. Djeca Božja se prepoznaju po tome što često mole i obraćaju se svome Ocu. Jutrom reći, "Hvala ti Bože za ovaj dan, čuvaj danas mene i moje bližnje da ništa loše ne učinim, nego da i danas živim i radim iz ljubavi prema tebi i sovijim bližnjima.˝ Tri puta na dan pozdraviti blaženu djevicu Mariju i u svetoj krunici razmatrati njezin život i Isusova otajstva. Prije objeda izreći Bogu zahvalu i zamoliti njegov blagoslov. Prije puta zamoliti da nas On prati. Prije svakog posla prizvati Božju pomoć. Uvečer zahvaliti: "Hvala ti Bože za današnji dan. Primi što sam dobra učinio, a oprosti ako sam što pogriješio. Tvoja milost neka bude uvijek sa mnom i sa svima koji su mi dragi˝.
to znači moliti, neprestana budnost i molitva na koju nas poziva naš Gospodin i učitelj. Vjerujmo i molimo, jer čuda čini žarka molitva naša.
Ugodan i lijep dan!

- 06:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.10.2007., utorak

Pogodak

Don Bosco reče: "onaj koji se slomi od posla, a ne radi ono što bi trebao raditi, kao da ništa i ne radi!"
Tako je bilo i sa dvije sestre. Marta i Marija dočekale su dragog gosta koji im je došao u posjet. Jedna se u potpunosti posvetila da ugosti Isusa, a druga je sjela do njega i razgovarala s njime. Isus je jasan u svome govoru: "Marta, brineš se za mnogo, a samo je jedno potrebno, Marija je izabrala onaj bolji dio."
Taj bolji dio je Marija prepoznala, biti s Gospodinom i slušati njegovu riječ. To je i za nas izazov svakoga dana. Umjesto tolike brige i "razbijanja glave" kako dalje, što činiti, jednostavno treba sjesti do nogu Isusovih, poslušati Njega, čuti njegovu riječ, jer nije nam uzalud rekao da je on Put, Istina i Život.
Ovih dana se dogodilo dosta toga. Kroz prošli tjedan imali smo predstavljanje oratorija djeci koja su bila na župnoj katehezi. Animatori su uspješnop obavili svoje poslanje. To se i isplatilo, jer je u subotu, iako je bilo kišno osvanuo velik broj djece na našem igralištu. Nakon molitve, razmišljanja, pjesme i plesa, djeca su radosna otišla svojim kućama. Za nadati je se da će svaka subota biti ovako ispunjena i da će nam vrijeme poslužiti za što bolji program. U ponedjeljak smo proslavili sv. Šimu, zažtitnika Zadra. Mnoštvo vjernika, štovatelja sv. Šime došlo je moliti sveca i odati mu dužnu počast i zahvalu za tolike zagovore i uslišanja. Na poseban način je proslavljena popodnevna Misa pod kojom je bio blagoslov djece. U prepunoj crkvi, gdje su mahom bili roditelji i djeca molilo se za djecu i mlade da po zagovoru sv. Šime prime obilje milosti i da Božji blagoslov prebiva na njima.

- 06:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.10.2007., utorak

Danas su prema katoličkom kalendaru, anđeli čuvari. Baš jutros razmišljam koliko katolika vjeruje u anđele čuvare. Mnogi su molili svog anđela čuvara dok su bili djeca, i vjerovali su u svome srcu kako ih taj anđeo prati, kako ih čuva od zla i opasnosti. Ali što se dogodi kad čovjek odraste? Jednostavno zaboravi, ili u gorem slučaju smatra da je to priča za malu djecu.
Slušajući ljude kako pričaju, i kako se ponašaju jasno se vidi da im nije ni na kraj pameti vjerovati da ih anđeo čuvar prati i da je taj posrednik između Boga i ljudi uz svakoga tko se priznaje i jest dijete Božje.
Na ovakvo razmišljanje me potaknulo nekoliko razgovora koje sam slučajno ovoga jutra pratio. "Slušaj, ... ja ću reći da sam te zvao i da te nisam moga dobit, da ti je isključen mobitel." Nedugo zatim, drugi dijalog, "ići ćemo na četvrti sat i reći da su oni druga grupa i da ne trebaju biti danas na satu, vjerojatno će upalit." Možda je to samo snalažljivost ovoga svijeta, prema onom evanđeoskom odlomku koji smo poslušali prije nekoliko nedjelja.
Ali, ako je to stil kršćanskog ponašanja, onda se stvarno pitam vjerujemo li mi doista ono što nam je Isus Krist objavio, i nastojimo li živjeti prema njegovim riječima.
U sadržaju vjere jasno stoji da: "postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina."
Ne treba puno filozofije, nego jedini po meni ispravan način za vjernika je prihvatiti taj nauk Crkve, te iz dana u dan moliti svoga anđela čuvara, imati povjerenja u njega i vjerovati da po njemu naš glas, našu molitvu upravljamo našem nebeskom Ocu.
Svima koji slave svoj imendan od srca čestitam i neka ih prate anđeli čuvari na njihovom putu.

- 07:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mir vama!
Kako živimo u modernom vremenu interneta, smatram da je potrebno iskoristiti sve mogućnosti koje nam to vrijeme nudi, pa sam stoga odlučio pokrenuti ovaj blog. Njime želim povezati one aktivnosti koje se odvijaju u našem oratoriju, dati informacije i povezati ljude kako bi što bolje i uspješnije radili i izvršavali don Boscovo djelo za spas duša i brinuli za mlade, osobito za one koji su u potrebama.
U prvom redu, ovdje će biti duhovna razmatranja, poticaji za rad s mladima, informacije o događanjima, sadržaji z aanimatore, interne obavijesti i sve ono što može pomoći u radosnom navještanju Evanđelja, kroz molitvu, katehezu, igru, pjesmu, druženje i zabavu.
Za početak ću samo ja tipkati, a kasnije će se vjerujem uključiti i ostali.
Na ovaj blog su svi dobro došli, a osobito oni kojima je stalo da pomognu mladima i djeci kako bi se što lakše nosili sa životom.
Želja nam je pomoći djeci i mladima da u susretu s Isusom Kristom pronađu odgovore na svoja pitanja, da upoznaju Krista i njegovu ljubav i da zauvijek ostanu uz Njega.
Neka vas čuva i blagoslovi svemogući i milosrdni Bog!

- 06:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

  listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Listopad 2007 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Salezijanski animatori, rad s mladima, rad s djecom, vjera, razmisljanja, molitva, ljubav prema Bogu i bliznjemu, duhovnost, igre, sport, druzenje, sve ovo i jos mnogo drugih zanimljivosti. Sve s Bozjim blagoslovom!
INFORMACIJE
SUSRET U SRIDU

ljeto
pjevanje