U većini slučajeva kad ne znamo što bi pričali ili kako započeti neku konverzaciju hvatamo se teme o vremenu. Kakvo je, kakvo će biti itd.
Promjenljivo vrijeme je uvijek problematično. Kad negdje pođeš lijepo je i sunčano, a na povratku te uhvati kiša. Danas je aktualna biometeorološka prognoza, pa ju ljudi s pažnjom prate i prilagođavaju joj se.
Mi smo itekako dio tog vremenskog lanca. I kod nas se iz dana u dan mijenjaju raspoloženja. Neke manje, neke više, ali sve nas skupa zahvaćaju trenuci odiševljenja, trenuci boli, tuge, bezizlazne situacije, razočaranje, radost sreća.
I sam doživljavam takva iskustva. Trudiš se oko nečega misliš da će uspjeti, da će biti ok, a onda nešto zakaže. Nekom se nešto ne da, negdje stvari nisu kako treba, nekom si nezanimljiv ili antipatičan i sve se to tako vrti u krug dok jednostavno ne padne. Ljudski gledano stvarno je to tako. Onda se iznenada čovjek sjeti, pa ja nisam samo obični smrtni čovjek, ja sam kršćanin. Ja vjerujem u uskrsnuće mrtvih, ja vjerujem u Isusa Krista, koji je radi mene postao čovjekom da bi ja postao kršćaninom, da bi postao Njegov. I tada jednostavno shvatim da je vjera, pouzdanje u Gospodina temelj i princip života. Onda se dignem i kažem, mogu ja to Krist mi pomaže, nema predaje, nema odustajanja, idemo do kraja.
Ne može jedan pojedinac ili grupica zaustaviti Kristovo djelo. A to djelo je da svakoga dana radimo za spas duša. To nam je najbolje pokazao don Bosco svojim primjerom i životom i nema razloga da ga ne nasljedujemo i to isto i mi činimo.
Neka nas njegov zagovor prati na tom putu.
Bog vas blagoslovio!
Post je objavljen 12.10.2007. u 16:56 sati.