bikkojipuši
28.04.2008., ponedjeljak
PROLJETNE NAOČALE
|
Ona će doći jednu večer, obučena u Paučinu i nosit će ti voćnu salatu Vreću vitamina za umorne noge umornog putnika Koljena će joj blistati, usta joj se smijati Ti ćeš razvući svoja krezuba usta, pokazat cistu na šestici Nespretno namignuti pa će ti ispasti stakleno oko A dok ga budeš tražio, s glave će ti spasti tupe Ravno u zdjelu s voćnom salatom A ako ustaneš ispast će ti matica Iz drvene noge i zapeti u šahtu Iz gaća proviriti hemoroidi i reći Suncu:“Dobar dan!“ I sve to dok budeš s poda betona gledao nju I sebe s nemoći i žutim podočnjacima Kao odsjaj U njenim proljetnim naočalama |
16.04.2008., srijeda
NAGRADNO PITANJE
|
Vrijeme je za pitanje Majku svih pitanja, apsolut Jedan kroz jedan, tešku hegelovsku misao Digao sam se da pišam nuždu oko pola pet Pa legao u topli krevet, i sad moram opet Kako glasi pitanje? Jeo sam prije petnaest minuta, 6 kila telećeg buta Trebao bih spavat cijeli dan, ali još sam gladan Pitanje glasi? Proveo sam noć s njom, omamljen njenom magijom U dubini ćutim nemir mali, kao da mi nešto fali Pitanje je…. Sedmi dan se opijam, rušim, gradim, opkopavam Budim se u pola noći, ali san neće na oči Da čujem, „the“ pitanje…. Na poslu se stalno gazim, ponizno pred gazdom plazim Ali zbog mene ljuta galama da kurcu ništ ne valjam Koji…? Možete ponovIti, ne čujem dobro! Koji…? . . . . . KOJI MI JE DANAS KURAC?!!!! Pa dobro…. Reče stari Hegel i nastavi jesti sarmu |
09.04.2008., srijeda
J.K.M.
|
Od jutros sam na nogama velika greška Nebo je danas procurilo Menstruacijom Došlo mu je do pameti da nas sve potopi Bujicom, snijegom, kišom i stresom Tsunamijem oljuštenih iznutrica Znam da nije pametno što idem na posao bez cipela Ali ne može čovjek protiv sebe Nije pametno pitati za smjer Tamo gdje zaspivaju srca u tramvajima I drmusaju umorna lica u autobusima Gdje šljakeri pijani pjevaju o brdima Ali jedino tamo možeš Bez cipela |
