bikkojipuši
25.03.2008., utorak
SEMINARI
|
Bane mi je jutros banuo Kako samo Bane zna Glavom otvorio vrata I umjesto da priča Krenuo da povraća U priručniku za prepoznavanje ljudi Piše da je Bane čovjek I da se povraćanje zove stručno retorika Tako piše, ne izmišljam Al ja sam prvi put ozbiljno posumnjao Nisu više ni PRIRUČNICI što su nekad bili Zato I postoje seminari Da čovjeka nauče raspoznavanju Banetu fali samo sjeno u ustima Da bude prvoklasni holandski Konj To znam i bez seminara Ali Bane ima papir Dokaz o pohađanju A ja imam kurac na biciklu Obećavam da ću ići na seminare O holandskim konjima |
19.03.2008., srijeda
KONJ IZ REZERVOARA
|
Ispovijed smješna i tužna Zaspale konjine u rezervoaru Mirišljavog krampusa u budoaru Trpiguz- Tariguz Ispod prljavog stola opružen, razjapljenih ralja Crno vino kapa u grlo Još od jučer navečer I pecka Izdužena sjena kristala Jedna ugodna večer u kateteru U tamnom alkoholnom katranu Iskrivljene slike zakucane na zidove Ekserima kroz oči Joj da mi je sad kruškovca, pa da se svi skupa smijemo Joj…. U MAMURNOM ZAGREBU, 29.02.2008 (prijestu-pička godina). |
12.03.2008., srijeda
PJESMA S PUNO MOŽDA
|
Jednom ću ti priznati što nisam nikome Čak ni rođenoj majci, Šapnut ću ti grijehe prošlosti Na mekanom jastuku Mekano, nježno i tiho kao zmija otrovnica Možda se i probudiš sretna vesela i čista i bistra A možda i ne Možda uopće ne Možda jednostavno odšetaš i prisvojiš jastuk Za lijepo sjećanje na mene i moje bedastoće Možda pomisliš na mene dok budeš zurila s mosta U sporoprotičuću rijeku i otpad u njoj Možda te odraz u lokvi na cesti podsjeti na mene A možda samo zaboraviš Prišiješ na jastuk besmisleni natpis o ljubavi I prodaš jastuk u kineskoj trgovini Jednom kad ti priznam A možda i neću |
07.03.2008., petak
SAN O PRVOM PIVU
|
Dušo, noćas sam sanjao Irsku Tako se zvao „granap“ preko puta kuće moga djeda Prvi put da su mi htjeli prodati pivo Iako sam jedva dosezao do stola Kad sam ga onako mrzlog uzeo u ruku Probudio sam se kao oparen I udario glavom u niski strop Pa se probudio I opet udario glavom Opet se probudio i opet udario glavom I tako bezbroj puta … Potrošio sam GRO snova Na buđenja Stvarno sam se zabrinuo za sebe Dušo, da li sam ja normalan? |
