Bešpelj
ponedjeljak, 09.06.2008.
Mamine ruke
Tetoviranje, tattooing tako popularno u današnje vrijeme ili izvorna riječ teutaniranje (preuzeto od Tahićana, a znači tuckanje) seže u daleku prošlost.
I dok danas tetovaže predstavljaju, uglavnom, modni izričaj, u prošlosti su se tetovaže koristile kao oblik označavanja pripadnosti obiteljima ili plemenima, zatim kao način obilježavanja kriminalaca i izgnanika ili se tetoviralo u obredne svrhe.
U Bosni su, za vrijeme Turaka, katolici-pogotovo žene- tetovirali svoje tijelo kršćanskim simbolima. Tetovirale su se po nadlanici i rukama i to gornja, vidljiva strana.
Tetovirale su se iz dva razloga:
-radi očuvanja katolicizma i sprečavanja prelaska na islam (iako je bilo i dalje prelazaka, unatoč tetovažama, ali manje)
-radi sprečavanja da budu silovane-ukrašene kršćanskim simbolima tako su postale odbojne turskim osvajačima.
Bosanskim katolicima, dakle, tetoviranje je služilo za oznaku vjere i u doslovnom smislu predstavljalo neizbrisiv simbol katolicizma.
Ti običaji tetoviranja su se zadržali i dugo nakon turskih osvajanja, sve do iza drugog svjetskog rata, a dokazi se mogu pronaći kod mnogih žena koje još nose takve tetovaže.
Ove običaje istraživao je arheolog i povjesničar Ćiro Truhelka , a više o ovoj temi možete čitati tu i tu .
Ali zašto vam ja pišem o svemu tome?!
Zato jer jedna od tih žena koje i dan danas imaju takve tetovaže je i moja mama. Kao mala nisam pridavala pažnju tim «šarama po njenim rukama», a i nisu bile ništa specijalno s obzirom da je bilo još dosta žena u selu koje su to imale.
Međutim, čitajući nedavno na jednom forumu o tom običaju i samom značenju i porijeklu tih tetovaža, shvatila sam koliko su one posebne (imaju i povijesnu vrijednost 
).
Kad sam ju pitala zašto se je ona tetovirala i kada, rekla mi je da se tetovirala s nekih 15-16 godina zato što je to bilo moderno.
A kako je tekao postupak?
Odgovorila je slijedeće:
Zapalio bi se gaz (petrolej) i ona saja (čađ) bi se navatala u kutiju pa se pomiješala s čelijim medom (pčelinjim) i od toga napravila maza (mast). Zatim se iglom bocalo po rukama po prethodno odabranim i iscrtanim simbolima . ( pa tko shvatio shvatio 
)
Ispričala mi je još dvije anegdote vezane za njene tetovaže po rukama.
Naime, kad smo kao izbjeglice došli u Hrvatsku jedan joj je muškarac prijetio i htio ju tući zbog tetovaža, ali je drugi muškarac priskočio u pomoć i stao u njenu obranu 
.
A druga anegdota zbila se u bolnici, također u izbjeglištvu.
Mama je u Bešpelju bila pala na zaleđenoj cesti i slomila obadvije ruke. Bolovi u rukama se, zbog te nezgode, javljaju i dan danas.
Jednom tako, zbog neizdrživih bolova u rukama, završila je u bolnici, a doktorica sva u čudu počela pregledavati tetovaže i pitati ju da zašto je to napravila, misleći da ju ruke bole zbog tetovaža .
A da ne ostane sve na riječima tu su i slike maminih ruku.
I kao bonus (a usput da ponovim gradivo ), pjesma od Karin Kuljanić
"Materine ruke"
