Bešpelj
nedjelja, 18.05.2008.
Evanđelje po Šimunu
Nedjelja. Evo dok razmišljam o tom danu u tjednu prva asocijacija mi je pjesma od Parnog valjka «nedjelja, prokleta nedjelja…» ( i inače su mi prve asocijacije vezane uz pjesme), pa onda Bloody Sunday, pa onda one neprekidne rasprave o radu nedjeljom-za i protiv…i tako unedogled-sve neke negativnosti vezane uz taj dan.
A kad pomislim na nedjelje u Bešpelju-ničeg negativnog se ne mogu sjetiti-sve sama pozitiva 
Nedjeljom se nije radilo…ali doslovce! Ove osnovne aktivnosti vezane uz čisto preživljavanje 
-kuhanje, hranjenje životinja i sl. ne računam pod aktivnosti.
Mislim ovdje na sve one poslove koji se rade na selu-oranje, kopanje, okopavanje, košnja/kosidba ?!, kupljenje sijena, čišćenje kuće, krečenje, pletenje, heklanje i raznorazne druge aktivnosti. Sve se to ostavljalo po strani i uživalo u nedjelji kao neradnom danu.
Nedjeljom se obavezno išlo u crkvu u Gornji Bešpelj-pješke naravno. Jedino bolest je mogla nekoga spriječiti da ne ide u crkvu. Ne, nije nama bilo mrsko ići u crkvu i nije tu bilo nikakve prisile. Volili smo ići u crkvu, jer smo tada imali priliku družiti se s drugim klincima-prije i poslije mise, a često i za vrijeme mise (posebno je bila misa za djecu i mlade u 10 h, a posebno za odrasle u 12 h).
Naši roditelji su, da bi bili sigurni da ćemo biti mirni na misi, znali pitati kad smo se vraćali iz crkve-po kome je evanđelje?
Znalo je onda biti došaptavanja i pogleda uprtih u pod kad nismo znali odgovor, a znalo je biti i evanđelja po Šimunu ili Jakovu (eto ipak nešto negativno! )
Nakon ručka smo se obično okupili svi na jednom mjestu (mislim svi klinci, bez mama i tata ) -na brdu pa igrali odbojku u krug, ili smo išli na «igralište»-jedan proplanak na kojem su bili od drveta napravljeni golovi i štapom iscrtan nogometni teren tako da se na njemu mogao igrati mali nogomet.
Igrali smo se mi i raznih drugih igara kao što su: lasteža, škole, štrudle (svaka sličnost sa istoimenim kolačem je slučajna ), šicanje, klisa, piljanje, tikanje….
(razmišljam o tome da napravim serijal o igrama kojih smo se igrali na Bešpelju, ali moram prvo popuniti praznine u sjećanju….do tada strpljenja ).
I danas mi je nedjelja drag dan u tjednu. To je, prvenstveno, dan kada mogu spavati do mile volje (a to nemilice koristim ), dan kada odem u šetnju u prirodu ili napravim kraći izlet autom ili neki malo duži izlet preko cijelog vikenda. To je i dan kada ponekad napravim kulinarski specijalitet! ( ili bolje rečeno kulinarski eksperiment koji ponekad bude i ukusan 
, jer sam, stjecajem okolnosti, u vrijeme pravljenja ručka, sama doma.)
Znam, dakle, cijeniti to slobodno vrijeme, koje nemaju oni koji rade nedjeljom. Znam kako im je i iz vlastitog iskustva, jer sam radila nedjeljom. Jednom sam 6 mjeseci odradila u komadu, bez ijednog slobodnog dana.
Ipak, nedjelja mi nema onu posebnost kao nekad. (Valjda to dođe i s godinama ) Ipak je to dan prije radnog ponedjeljka i dan kada, htjela ne htjela, razmišljam o tome što me sutra čeka na poslu.
Slika crkve u Gornjem Bešpelju koja je za vrijeme rata bila spaljena.
Danas je ponovo potpuno obnovljena.
Fotografirano prošle godine (13.09.2007)
