U zadnjih cca. 15 dana koristim vizualizaciju. Najčešće je koristim da vizualiziram da ono što trebam napraviti u tom trenutku kao da sam već napravio.
Primjer: želim napisati post, i onda "vidim" da sam već napisao post i kako sam zadovoljan sam sa sobom jer sam uspio točno izraziti kroz riječi ono što sam imao u mislima. To radim i sa ovim postom dok ga pišem.
Vizuliziram otvorenih očiju - i kad kažem "vizuliziram" to ne znači da nužno vidim, često koristim i druga dva senzorna kanala - čujem sebe kako govorim da sam to uspješno napravio i osjećam zadovoljstvo. I to mi često pomaže. Primjetio sam da kada vizuliziram često uspijem stvari napraviti brže nego inače, jednostavno sam fokusiraniji.
Posebno mi je drago vizulizirati kada imam neki programerski problem kao da sam ga već riješio iako na početku rada ponekad uopće nemam ideju kako da ga riješim.
Odem čak korak dalje i postavim si ponekad i vremenski rok - npr. 45 minuta, 2 sata i sl. - ovisno o težini zadatka. Primjetio sam da to na neki način mobilizira moj sistem i na temelju toga budem učinkovitiji.
Ne vizuliziram dugo, možda tek nekoliko sekundi, ali zato to često radim - ako radim na nečemu konkretnom unutar sat vremena i više puta.
(hint: kliknite na ovu sliku i kada se otvori stranica, kako prođete sa mouseom iskočit će vam sličica za svaku od metoda vizualizacije)
Nažalost, ima jedan "ali" u toj priči. To funkcionira samo ako imam dostup svojim unutarnjim resursima. Naime, kad vizualiziram to mi je spontano i točno osjetim kako to djeluje na mene. Međutim, bude i situacija gdje jednostavno otpor prema vizulizaciji je tako velik u mom sistemu da u tom trenutku i ako se uspijem prisiliti da vizuliziram tih par sekundi, ne osjećam nikakav pozitivan efekt. I taj otpor je meni pokazatelj da u tom trenutku nemam dostup unutarnjim resursima. To ne bi ni bilo toliko loše da je jedina posljedica u tom trenutku ta da ne mogu vizulizirati učinkovito. Ali nije tako...
Kada imam dostup unutarnjim resursima tada se vide sljedeće pozitivne posljedice:
- imam više energije
- imam više volje i motiviraniji sam za rad
- funkcionira vizualizacija
- organiziraniji sam (npr. koristim s guštom moje ToDo liste, organizer i sl.)
- ništa mi nije teško za napraviti
- puno više sam zainteresiran za napraviti nešto korisno
- zdravije živim (zdravije se hranim, više pazim na zdravlje)
- razne druge pozitivne stvari
Gore navedene posljedice pretvorite u suprotnosti i dobit ćete stanje mojeg sistema kada nema dostup unutarnjim resursima. To je nešto što me prati kroz cijeli život i unatoč svim mojim naporima nisam došao do neke metode koja bi za mene funkcionirala i otvorila mi vrata prema tim unutarnjim resursima onda kad ja to zaželim.
Dugo godina mi je trebalo da to prihvatim kao dio mene i da mi to više ne stvara dodatne negativne emocije. Unatoč tome što sam to prihvatio i dalje istražujem načine kako bih to mogao svjesno promijeniti kad dođe do toga.
Ono što trenutno radim je to da prihvatim to stanje, napravim najbolje što mogu (što je u tom periodu puno manje od mojih uobičajnih mogućnosti) i nakon nekog vremena to prođe. I to je dio mene, i iako ima negativniji efekt na moje tijelo/um, ima i to neku svoju svrhu.
Nisam otkrio neku zakonitost što mi zatvara vrata unutarnjih resursa - jednostavno se dogodi. Jedan dan je sve super i onda se probudim i više nije. Kada sam bolestan, tada se to može dogoditi - i to mi je donekle razumljivo, ali nije mi jasno kada je sve u redu.
U tom stanju napravim samo ono na što sam stvarno prisiljen - npr. ako sam na poslu i imam zadani rok napravio posao, ali ako sam doma i ne moram po svaku cijenu nešto napraviti tada to i odgodim za period kada imam bolju povezanost sa unutrašnjim resursima.
Ukratko, kada imam pristup resursima imam puno više života i stvari idu glađe.
Ima tu još jedan dio priče o tim resursima koji ću za sada prešutit - zanima me vaše mišljenje, a ne bi htio da sa tim dijelom utječem na njega pa ga za sada neću ni iznosit.
Da li netko od vas ima takvih situacija i kako ih riješavate?
