Blog Sadašnjeg trenutka

utorak, 29.01.2008.

O Sadašnjem trenutku i mozgu...

Kao što sam već napisao u 2008. ću se uglavnom baviti više "zemaljskim" temama, a manje sa "duhovnim" kao što je bilo u 2007. Netko bi mi mogao na temelju toga staviti etiketu - "ide u krivom smjeru, prije je pisao puno bolje, upao je u zamku uma, živi u zabludi, pod djelovanjem je ega, radi stvari koje su kontraditorne sa onim što je pisao u 2007." i sl. I ako imate želju to napraviti, svakako napravite - ne vidim ništa lošeg u tome.

S druge strane, smatram da sam u 2007. naučio jednu meni jako važnu lekciju - sve je Sadašnji trenutak. Bavio se ja sa konteplacijom toga da je sve Bog ili proučavao na koji način funkcionira mozak - Sadašnji trenutak je i dalje ono što Je. Na apsolutnoj razini ionako nije bitno. Na relativnoj razini ionako se događa ono što se događa (i što se treba događati). I onda mi ostaje da umjesto da previše razmišljam o duhovnosti zapravo uživam u onome što radim u tom trenutku.

A ja trenutno uživam u tome da proučavam razne načine poboljšanja mentalnih sposobnosti - želim vidjeti koje su granice mojih mentalnih sposobnosti i onda preći preko njih. To je ono u čemu trenutno uživam. Ako prestanem uživati u tome, onda se vjerojatno više neću baviti sa time - i to je po meni najbliže onome što Nea zna spomenuti "samo sebi svrha".

Neovisno o tome koliko uspijem u svojim istraživanjima, neću biti više ili manje duhovan. Ali postoji mogućnost da će moje tijelo koje živi na ovoj relativnoj razini imati ugodnije posljedice. I gušt mi je raditi na ostvarenju toga. Vjerujem da sam u svojem djelovanju i proučavanju savršeno usklađen sa onim što sam na jednoj drukčijoj razini već odlučio tako da mi zapravo jedino ostaje da uživam koliko mogu u ovoj prekrasnoj igri života. party

Biti "Tu i sada" je fantastična stvar - i ako nešto volim onda volim te trenutke kada moje tijelo ima taj duboki osjećaj Tu i Sada. Ali biti mentalno u nekom budućem trenutku, a osjećati fizičke senzacije ugode u ovom trenutku je isto sasvim u redu. Jedan od meni najdražih živućih učitelja je Eckhart Tolle. I svjestan sam da je naizgled ova moja tvrdnja donekle u kontradikciji sa onim što Tolle podučava. Ali, bio ja psihološki Tu i Sada, ili bio ja nekom budućem trenutku - oboje čine dio onog što jedino postoji - Sadašnji trenutak.
A da ne kažem da me i "Tu i sada" spontano sve snažnije vuče prema "sebi" - ne moram se truditi oko toga jer to ionako ide svojim tempom kojim treba ići... Ni da želim ne mogu to izbjeći - da uložim energiju možda bih uspio kratkoročno odgoditi nešto takvo, ali tek kratkoročno...

BTW, od takozvanog "duhovnog" razvoja - tko ima glavnu korist? Tijelo/um. Jer u njemu se događaju osjećaji sreće i nesreće. Ako smo u stanju u svemu vidjeti Boga, imati ćemo osjećaj unutarnjeg mira, ljubavi i sreće - i to ćemo osjećati unutar tijela. Ali ako nismo to u stanju, naša prava priroda će i dalje ostati onakva kakva je - božanska.
Jedna od vjerojatnih posljedica mojih istraživanja će biti i to da će se pojačati dubina inteziteta Sadašnjeg trenutka unutar mojeg tijela. Ali to je posljedica, a ne cilj.

Puno je puteva koji nas dovode do toga da zapravo shvatimo da putevi ne postoje.

Ako netko ovaj post shvati kao da se ja opravdam pred nekim ili pred sobom, onda ću ja to shvatiti kao da i taj netko nije baš shvatio ovaj post. belj