Blog Sadašnjeg trenutka

Pred nama je novih 365 dana. Nekako je već uobičajeno da ljudi na početku godine postavljaju svoje godišnje ciljeve. Više puta sam i ja to radio - i krenuo sam i ovaj put pisati da vidim što bih ja htio i što očekujem od 2008.
Oni koji redovito čitaju ovaj blog, vjerojatno će već i moći pretpostaviti što ću napisati u nastavku ovog posta.

Napisao sam na popis stvari koje bi mi bilo fora kada bi se ostvarile - međutim, ništa od toga nisam spreman staviti u kategoriju ciljevi. Zašto? Zato jer samim time ako kažem "da" nekim projektima, ujedno sam i rekao "ne" nekim drugima. A na to moj sistem nije spreman.
Poznajem se dovoljno da znam da to za mene ne funkcionira. Ako krenem sa stavom da ću raditi na ostvarenju tog i tog cilja, ako to znači da neću imati vremena za neke stvari koje su mi interesante/bitne, tada znam da to neće dugoročno uspjeti. Bilo bi potrebno dosta prisiljavanja koje mene apsolutno ne interesira - ti ciljevi bi trebali služiti meni, a ne ja njima.
Naime, zašto postavljamo i radimo na ostvarenju ciljeva? Da bi bili od toga dobili neku korist za koju vjerujemo da će nam donesti nešto ugodno, tj. neki oblik sreće. Nakon što smo to ostvarili, postavljamo nove ciljeve i tako stalno iznova. Nije to ništa loše, osim ako se po putu ne osjećamo nesretni zbog toga. Jer ciljevi služe da bi mi bili sretni i zato kažem da su ciljevi zbog nas, a ne mi zbog njih.
I zato, biram ove godine pristup gdje imam povjerenja u nešto u sebi koji će me motivirati u svakom trenutku da napravim točno ono što trebam napraviti pa makar to izgledalo glupo i beskorisno iz trenutne perspektive. Trenutna perspektiva je vrlo ograničena i vidi tek mali komadić slike. Forsirati neki svoj cilj, na neki način je, po meni, pružati otpor unutarnjoj inteligenciji. (iako znam da i ovdje vrijedi paradoks - jer i to forsiranje opet dolazi od nekog dijela unutarnje inteligencije - pozdrav Nei). Ionako,ono što trebam napraviti ću i napraviti.

Znam da bi mi netko mogao nalijepiti etiketu "lijena osoba koja nije spreman preuzeti odgovornost za svoje ciljeve i koja se nije spremna potruditi da se bori za svoje ciljeve". Slobodno dajte - a ja ću vama u tom slučaju zalijepiti etiketu "osoba koja uopće nije skužila bit ovog posta". :-)
Činjenica je da glavne posljedice toga što napravim ili ne u 2008. imam ja. Znači, samim time preuzimam i odgovornost za što god se dogodi kao rezultat mojih (ne)aktivnosti. Moj izbor je da ću 2008.pristupiti sa stavom povjerenja da će me ono nešto duhovno u meni, voditi na za savršeni način gledano iz jedne više perspektive. Upravo zato, neki posebni ciljevi mi i nisu potrebni u ovom trenutku, što ne znači da se neće pojavljivati po putu - ali i tada će to biti dio jednog višeg plana.

Toliko o ciljevima. Što se tiče želja - to su sljedeće:
1. Da imam puno više trenutaka u kojima sam "Tu i sada" nego što sam ih imao u 2007.
2. Da postanem majstor u korištenju određenih tehnologija i tehnika vezanih za razvoj ljudskog potencijala.

Točka broj 1 je jasna, a o točki broj 2 ću detaljnije pisati kroz postove u 2008.
To su želje, a ne ciljevi - i nisam psihički vezan za to da se to nužno i ostvari. Mada iskreno vjerujem da hoće i da to ne mogu izbjeći.

Od sljedećeg posta ću objasniti na koji način će se promijeniti smjer ovog bloga u 2008. i zašto. Do tada, želim svima vama u 2008., što više unutarnjeg mir i kontakta sa vašom unutarnjom Mudrošću.