Rodin kraj

utorak, 22.05.2007.

TAMBURAŠKI ŽIVOT


Image Hosted by ImageShack.us

© http://kudtomislavda.blog.hr/


Baća Iva je od svoje 16. godine bio pravi svirač, tamburaš. Zato sam za danas izabro njegovu pjesme "Tamburaški život". U njoj iz prve ruke moremo vidit da nije zlato sve šta sja.

Tambura me poče pratit',
od dječačkih, davnih dana,
u mladosti nikada me,
nije ostavila sama.

Žicom njenom naš'o ja sam,
radost, društvo, vino,
makar bio na zlu glasu,
meni sve je bilo fino.

Dal' u kolu punom cura,
il' birtiji punoj dima,
u svatova po tri dana,
radost prosipo sam svima.

Puno cura gledalo je,
dirala ih žica moja,
puno baba lajalo je,
ni' to sinko sreća tvoja.

A ja pjev'o, namigiv'o,
puno pijo, sviro dugo,
ispunjavo želje, srca.
Ma daj živi, bježi tugo!

Al' kad srce, duša prazna,
a glava do kike puna,
mutne oči, pogled nijemi,
prazni sokak tijesan meni.

U grudima kad te stišće,
teške noge al' tamburam,
dok pod rosom pada lišće,
Jedva kući doteturam.

Nikog' nema da me sluša,
a kazat' bi tiho tijo,
da me boli glava, duša,
di sam bio, zašto pijo.

Tako dan za danom tek'o,
žica titra, osmjeh blješti,
k'o da ništa bilo nije,
opet lete prsti vješti.

Al' ni' život samo pjesma,
već samoća a i tuga,
sve se cure poudale,
svirač sada treba druga.

Sad tambura samo visi,
oj mladosti, lipa, di si?
Prašina je na nju sjela,
na glavi mi kosa bijela.

Dal' bi opet, kad bi mog'o,
živit život tamburaša?
Kad sve zbrojim i oduzmem:
ma bi, to je sudba naša!
- 00:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #