Stigla je na krilima noćnog povjetarca.
Prikrala se kao što ona zna.
Tišina...
Nastojim je popuniti otkucajima svog srca,
no i ono trne.
Lijeno otkucava vrijeme.

Tjera me da mislim na tebe.
Loša navika, ništa više.
Mislila sam, nakon dovoljnog broja otkucaja...
Možda i to prođe.

Možda neće doći jutro
U kojem te neću tražiti kraj sebe.
Možda neće doći jutro
U kojem te neću izgubiti ponovno.

Tišina je ta koja šapuće,
I tada znam da sam ponovo sama
I da sam još uvijek previše tvoja
Da bi bila Ničija.

Izbrisala sam tvoje slike.
I poruke pisane velikim slovima.
Isprala sa sebe tvoje poljupce.
Jutra i dalje mirišu na tebe.
Zavijam ih dimom još uvijek snena.

Jednom će me odnijeti Sjeverac
Daleko... Daleko od tebe i nas.
Izbrisati sve što je bilo.
Rastvorit ću krila i nestati.

I tad će ti Tišina šapnuti
da si me zauvijek izgubio.

25.01.2015. u 22:34 | 0 Komentara | Print | # | ^
Image Hosted by ImageShack.us


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Komentari da/ne?








U pohodu na Nespokoj: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...

Image Hosted by ImageShack.us


Jednom Anđelu...
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se