petak, 12.06.2009.

Čovjek je čovjeku...

Kako zadnjih mjeseci slabo pišem ostali ste pošteđenih mojih raznih dogodovština tijekom odrađivanja 35+ sati vožnje u autoškoli.
Al kaj sad.

Image Hosted by ImageShack.us



Prvi put sam pljusnula na ispitu zahvaljujući stopu koji je morao biti postavljen 2m nakon trokuta (na istom raskrižju).
Prvo mi opće nije bio bed, štoviše oblio me osjećaj zadovoljstva načinom na koji sam odvozila cijeli ispit. Tek u sljedećim danima mi je dolazilo u glavu da mi takav blesavi pad baš i nije bio potreban.

Anyways, išla ja neki dan na pokušaj broj dva.
Pa ajmo odmah jedan mali tip za buduće polagače (za slučaj da ima pametnih ko ja): ne ostavljaj plaćanje uplatnice i slično za 15min prije polaganja.
To sam napravila prvi put i uspjelo mi je pa sam išla to ponovit. Al sam ovaj put malo prekasno krenula. Došla u poštu na autobusni (di nema nikog) kad tamo od svih dana – oni danas ne rade. Trč dolje u poštansku. Čiča neki na šalteru taman pri kraju. Iza njega još jedan čiča i jedna starija teta. Izbezumljeno uletim ovom drugom čiči: Oprostite, kaj bi me mogli možda pustit, imam ispit. Ignore.

Minute teku luđački idem ja još jednom (inače mrzim to radit i mrzim kad ljudi to rade): oprostite, kasnim na ispit kaj bi me mogli možda pustit evo samo ovo moram uplatit. On se blijedo osmjehne a njegova čangrizava gospođa javlja se sa stolice iza mene: Već smo dvoje pustili ne možemo neštoblatra. Da imate 70+/- obadvoje i ziher imate još puno bitnih stvari danas za obavit. Ljudi su gamad, pomislim. Ona druga teta me (nezadovoljno) pusti, ja gurnem 2x20kn povrata u džep i sjurim se prema poligonu. Valjda da mi vrati odmah vjeru u ljude, tih 40kn ispadne mi iz džepa i neki čiča ratnim povicima učini da se okrenem i jedna teta mi vrati novce. Aj dobro, nisu svi gamad.

I tako stignem ja još i pričekat malo. Neka nova praksa je da oni koji ne polažu prvi put mogu polagat po dvoje – jedan odvozi dio rute pa drugi vraća.
Ja polagala s jednim malim koji je bio sa mnom na propisima. Bistar dečec, završava MIOC, mama i tata doktori, on će sad njihovim stopama i tako to. I kako ispitivač još nije došao, priča on meni kako je prvi put pao na samom izlazu s poligona kao nekom frajeru oduzeo prednost. Mislim si ja fkt peh, to ni ne uspiješ doživjet polaganje.

I krenemo mi sad. On i instruktor naprijed, ja iza s ispitivačem. Dođemo na prvo raskrižje. Semafor, obavezno desno. Prošli tu milju puta. Frajer ima jedno šest auti ispred sebe. Upali se zeleno i on dođe taman da bude prvi na semaforu, ovaj ispred njega još ostane u raskrižju. Na semaforu se upali crveno, ovaj u raskrižju krene a moj supatnik (ne gledajući opće semafor) za njim! Ne moram reć da je pao ko kruška.

A ja? Mene je izmrcvario onda, al sam prošla. Al to je već priča ko i svaka druga.

Image Hosted by ImageShack.us


- 14:02 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna