Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 09.12.2017.

Pretorijanci

Janjičari – od 'sise' otkinuti

Janjičari su zapravo elitne trupe (osmanlijska inačica stajaće vojske – po Athumanunhu), ali i izvanredni tjelesni čuvari ustrojeni i utemeljeni tijekom vladavine Murata I. iz dinastije Osmanlija. U nekakvom prijevodu bi to označavalo 'novi vojnik', a u njihove redove novačeni su mahom kršćanski dječaci u dobi od 6 do 14 godina.

Tehnika novačenja bila je vrlo jednostavna i okrutna. Na osvojenim područjima kršćanske obitelji morale su 'milom ili silom' morale dati muško dijete u redove janjičara, ili su to bila djeca poraženih protivnika, a nisu ni morala biti silom oduzeta jer u redove janjičara primana su i djeca koju su roditelji (robovi ili slobodnjaci) bili prisiljeni poslati zbog neimaštine i nemogućnosti podizanja.

Svim janjičarima zajednički nazivnik je bio strogo preobraćenje na islam, okrutna i stroga vojnička stega i vojničko ustrojstvo i red. Iako su zapravo bili robovi, janjičari su se ipak razlikovali od običnih i obespravljenih robova. Naime, janjičari su redovito primali plaču za svoju službu.

Redove janjičara su redovito popunjavali kršćanski dječaci rodom iz Albanije, Bosne i Bugarske koji su bili vrlo traženi, ali ni drugi dječaci iz drugih balkanskih zemalja nisu bili odbacivani. Nešto je ipak bilo zanimljivo i nepisano pravilo – u redove janjičara nikada nisu bili novačeni dječaci iz židovskih obitelji, odnosno židovske vjeroispovijesti.

Janjičari su vremenom, baš kao i rimski pretorijanci, uspjeli utemeljiti svoju društvenu klasu, te su se izborili i za mirovine svojih pripadnika koji su doživjeli dob kada više nisu bili sposobni za vojnu službu, te su postali i vrlo opasni za svoje poslodavce (osmanlijske vladare čija su bili tjelesna straža). Sultan Mahmud II. svojim dekretom dokinuo je vojničku kastu janjičara.

Iako bi Athumanunh jednostavno mogao zapisati da su janjičari bili 'indoktrinirani vojnici', te iako je za pojam janjičara krivo vezan 'krvoločan osmanlijski vojnik', janjičari su bili ipak vrlo kvalitetni vojnici visokog borbenog ranga. Nisu nosili brade, a u početku im je bilo zabranjeno i ženiti se (kasnije je to promjenjeno) i strogo im je bilo zabranjeno baviti se nekom drugom djelatnošću osim vojne.

No, s vremenom janjičari su se izborili i prisilili vladare na promjene tih prava, pa su postali posebna povlaštena društvena klasa – askeri. Janjičari su nosili karakteristične statusne vojne odore, razvili svoju posebnu vojnu glazbu (mehter) uz koju su provodili hodnje u vojnim pohodima, živjeli su u vojarnama, ustrojili postrojbe za potporu (inženjerce-graditelje, opskrbu (intendanturu), liječnike i terenske bolnice u kojima su liječili ranjene pripadnike, vojne pekare i kuhare ...) Jednostavno napisano – impresivni ratni stroj!


09.12.2017. u 13:48 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< prosinac, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...



Flag Counter

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja


Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!