Janjičari – od 'sise' otkinuti
Janjičari su zapravo elitne trupe (osmanlijska inačica stajaće vojske – po Athumanunhu), ali i izvanredni tjelesni čuvari ustrojeni i utemeljeni tijekom vladavine Murata I. iz dinastije Osmanlija. U nekakvom prijevodu bi to označavalo 'novi vojnik', a u njihove redove novačeni su mahom kršćanski dječaci u dobi od 6 do 14 godina.
Tehnika novačenja bila je vrlo jednostavna i okrutna. Na osvojenim područjima kršćanske obitelji morale su 'milom ili silom' morale dati muško dijete u redove janjičara, ili su to bila djeca poraženih protivnika, a nisu ni morala biti silom oduzeta jer u redove janjičara primana su i djeca koju su roditelji (robovi ili slobodnjaci) bili prisiljeni poslati zbog neimaštine i nemogućnosti podizanja.
Svim janjičarima zajednički nazivnik je bio strogo preobraćenje na islam, okrutna i stroga vojnička stega i vojničko ustrojstvo i red. Iako su zapravo bili robovi, janjičari su se ipak razlikovali od običnih i obespravljenih robova. Naime, janjičari su redovito primali plaču za svoju službu.
Redove janjičara su redovito popunjavali kršćanski dječaci rodom iz Albanije, Bosne i Bugarske koji su bili vrlo traženi, ali ni drugi dječaci iz drugih balkanskih zemalja nisu bili odbacivani. Nešto je ipak bilo zanimljivo i nepisano pravilo – u redove janjičara nikada nisu bili novačeni dječaci iz židovskih obitelji, odnosno židovske vjeroispovijesti.
Janjičari su vremenom, baš kao i rimski pretorijanci, uspjeli utemeljiti svoju društvenu klasu, te su se izborili i za mirovine svojih pripadnika koji su doživjeli dob kada više nisu bili sposobni za vojnu službu, te su postali i vrlo opasni za svoje poslodavce (osmanlijske vladare čija su bili tjelesna straža). Sultan Mahmud II. svojim dekretom dokinuo je vojničku kastu janjičara.
Iako bi Athumanunh jednostavno mogao zapisati da su janjičari bili 'indoktrinirani vojnici', te iako je za pojam janjičara krivo vezan 'krvoločan osmanlijski vojnik', janjičari su bili ipak vrlo kvalitetni vojnici visokog borbenog ranga. Nisu nosili brade, a u početku im je bilo zabranjeno i ženiti se (kasnije je to promjenjeno) i strogo im je bilo zabranjeno baviti se nekom drugom djelatnošću osim vojne.
No, s vremenom janjičari su se izborili i prisilili vladare na promjene tih prava, pa su postali posebna povlaštena društvena klasa – askeri. Janjičari su nosili karakteristične statusne vojne odore, razvili svoju posebnu vojnu glazbu (mehter) uz koju su provodili hodnje u vojnim pohodima, živjeli su u vojarnama, ustrojili postrojbe za potporu (inženjerce-graditelje, opskrbu (intendanturu), liječnike i terenske bolnice u kojima su liječili ranjene pripadnike, vojne pekare i kuhare ...) Jednostavno napisano – impresivni ratni stroj!
Post je objavljen 09.12.2017. u 13:48 sati.