Apsurd, Praznina i Tmina

srijeda, 19.09.2007.

Vjetar, Kesten, Bilježnice...



Nosila si košulju moju, napokon....


Sinoć si, o daaa, obukla tu košulju
koju sam nosio samo za tebe...
Ja sam u sakou smrzavao se, al je
tebi toplo bilo...
Kiša i ti, držiš me pod ruku, nosiš kišobran,
desni rukav sakoa mi je mokar...
Razgovor pod krovom koji smo pronašli...

Šetnja prugom; saginješ se i
nalaziš mi jedan kamen, ja tebi dajem drugi,
pogled tvoj, sjaj u očima i osmjeh...
rekla si da će ti on od sada nositi sreću...

- U tvoju bilježnicu pišem pjesme.
- Stvarno??? Baš diiivno - rekla si - Hihihi...

Ni okrenuo se nisam, a jebeni taxi
već je stigao po tebe...
- Kad se opet vidimo?
Nebo te gleda svaki dan...jebeno nebo!!!

Vinograd ćemo jednom imati svoj,
nas dvoje, saditi masline...
Živjeti u drvenoj kolibi na Tibetu,
s onim trijemom ispred, kakav zamišljamo već...

Mašem ti...mašeš mi...
Već mi nedostaješ...

19.09.2007. u 19:48 • 2 KomentaraPrint#

subota, 08.09.2007.

Jedno smo drugome kupili labello...iako ga ja mrzim!



Sinoć nisi htjela moju košulju...


Nakon nekoliko godina već znat ćeš sve tajne,
oooh, daaa, one koje sam skrivao u svojoj duši.
Znat ćeš tada i zašto su sve ruže bile crvene,
zašto je svaki put nebo, kad se sretnemo,
plakalo, a opet tako plavo bilo...
Vidjet će i svi oni ljudi, kraj kojih smo
na ulici zagrljeni prolazili, vidjet će sve u svojem životu...
sve onako već u trenu, kao pred smrt, što kažu.
I ono posječeno drveće u perivoju, za kojim smo tužni gledali
kako umire...i ono će se tada vratiti u život
i biti na mojoj strani...

Sve vjetrenjače svijeta skupit će i svoju
vojsku, krenuti ka nama...krenuti
u jednu sigurnu već smrt.

Stavit ću i ja neku masku, koju prvu vidim u dućanu,
kupiti dvije kile banana i sjesti na
naše kockice, na hladan i pokisli beton...
čekati te kraj tvoje srednje gdje si me
vodila nakon škole, da vidim tvoj razred...

Poljubit ću asfalt klečeći na tvojim ramenima...
Slomit ću sve ulične rasvjete...
Iščupat ću sve žive ograde uz cestu...
Skočit ću preko Atlantika...
Progutati oblak...
Smijeniti i boga i đavla...

Nikada više neću postojati!

08.09.2007. u 21:17 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

samo stihovi...samo bol...samo SMRT...

Ja sam Krik zaleđenog vulkana,
Erupcija bučne Tišine, carstvo
Ničega i kralj Praznine.