subota, 30.05.2009.
PEDESETNICA PRVI DUHOVI -
DUH SVETI, TRAJNI DAR
BOŽJE LJUBAVI
Prvi Duhovi dogodili su se dok je Blažena Djevica Marija bila nazočna među učenicima u Dvorani Posljednje večere u Jeruzalemu, gdje su se molili i ponizno čekali Isusovo obećanje - Duha Branitelja.
I danas se povjeravamo njezinu majčinskom zagovoru, kako bi Duh Sveti sišao u izobilju na Crkvu našeg vremena, ispunio srca svih vjernika te u njima zapalio oganj svoje ljubavi.
Tko je Duh sveti? Duh Sveti je Duh Oca i Sina, on je njihova međusobna ljubav. On je Gospodin i Životvorac, kako ga ispovijedamo u vjerovanju. On je dakle, s Ocem i Sinom jedan Bog. On je s Ocem i Sinom prisutan od početka nauma spasenja do kraja. Isus Krist, Pomazanik Duhom Svetim djeluje u njegovoj snazi i sili i u punini ga posjeduje.
Nakon svoga uskrsnuća Isus toga istoga Duha u izobilju daruje svojim učenicima, zajednici koju je on utemeljio Crkvi.
Duh Sveti učenicima otvara oči da razumiju Pisma. Međusobno ih povezuje, daje im snage i hrabrosti za svjedočanstvo Isusovo, preko njih izvodi čudesna djela, oslobađa ih da radosnu vijest mogu navijestiti i poganima. Sve djelovanje što se u Crkvi može nazvati nasljedovanjem Isusa Krista i izvršavanjem njegova naloga djelo je Duha svetoga, jer nitk one može reči: „Gospodin Isus“ osim u Duhu Svetom.
Isti duh Sveti već više od dvije tisuće godina vodi Kristovu Crkvu. Iako je crkva kroz svoju povijest bila napadana izvana, ali i iznutra razarana zbog grijeha svojih udova ona je opstala i ostati će do kraja svijeta zahvaljujući vodstvu Duha Svetoga koji kršćane povezuje s Ocem i Sinom. Njime smo i opečaćeni za dan slavnog Kristova dolaska.
Duh Sveti nam objavljuje uskroslog Gospodina, u pamet doziva Isusovu riječ, daje nam da shvatimo otajstvo njegove smrti i uskrsnuća. On uprisutnjuje Kristovo otajstvo, osobito ueuharistiji i daje da ono u kršćanima donese mnogo ploda.
Ako Duh Sveti tako djeluje zašto je onda danas toliko nas kršćana koji ne donosimo plodove Duha Svetoga? Razlog tomu je što Bog čovjeka ne prisiljava da se opredijeli za njega, nego traži svjesnoi slobodno opredjeljenje.
Duh Sveti donosi plodove u svakom kršćaninu koji je otvoren za njegovo djelovanje, koji bez oholosti, ponizno prihvaća vodstvo Duha Svetoga.
Ponizno zamolimo Oca da nam po sinu pošalje darove Duha Svetoga da nas kršćane skupi oko jednoga stola Kristova, te po nama i danas u svijetu odjekne radosna vijest spasenja.
Pripovijest o dolasku Duha Svetoga u Djelima apostolskim počinje ovim riječima:
Kada je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istom mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj bijahu. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici, te siđe po jedan na svakog od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počešće govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.
Iz tih riječi zaključujemo da je Pedesetnica postojala prije Duhova. Drugim riječima, bio je već blagdan Pedesetnice u židovstvu i za vrijeme toga blagdana sišao je Duh Sveti. Znamo da je i Pasha već postojala i ako je Isus umro baš prigodom pashalnoga blagdana, to se nije slučajno dogodilo, nego da se pokaže da je on istinska Pasha-Uskrs, konačno ostvarenje onoga što se prije događalo samo u slici.
Dolazak Duha Svetoga je blagdan iznošenja Zakona sa Sinajske gore i saveza. Izišavši iz Egipta, narod je hodao pedeset dana kroz pustinju, i na kraju tih dana Bog je dao Mojsiju zakon, na osnovu kojega je sklopio savez s narodom, učinivši ga «kraljevstvom svećenika, svetim pukom».
Zašto Duh Sveti silazi na apostole baš na dan Pedesetnice: zato da pokaže da je on novi zakon, duhovni zakon koji zapečaćuje novi vječni savez i koji posvećuje kraljevski i svećenički narod, a to je Crkva. Kakva silna objava o duhovskome smislu i o samome Duhu Svetome!
Odjednom se rasvjetljuje Jeremijino i Ezekijelovo proroštvo o novom savezu: Ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. Ne više na kamene ploče, nego u srca; ne više izvanjski zakon, nego nutarnji zakon. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam novo srce. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. Osmo poglavlje poslanice Rimljanima tipološka je kateheza o Duhu Svetom.
Duh Sveti koji je na Duhove izliven na Crkvu je duh Uskrsnuloga. Isus je na križu «iz-dah-nuo», a to u Ivanovu govoru ima dva značenja: jedno naravno: «ispusti zadnji izdisaj, umro je», a drugo mistično: «ispustio je Duha».
Za evanđelista Ivana posljednji Isusov izdisaj bio je prvi udisaj Crkve; Crkva simbolizirana sakramentima krštenja i Euharistije (voda i krv), rađa se iz smrti Kristove.
To mistično značenje potvrđeno je odatle, kada na uskrsnu večer, u dvorani Posljednje večere, Uskrsni «dahne» u svoje učenike i rekne: Primite Duha Svetoga.
U našem je stoljeću uskrsli Gospodin razlio tu i tamo, u raznim dijelovima svoga razdijeljenog tijela, čežnju i iskustvo «novih Duhova». Prvi Duhovi sastojali su se od dara novoga zakona, koji stvara novo srce i Novi savez .
Novi duhovi, da bi bili uistinu takvi, moraju se stoga događati u toj dubini; treba obnoviti srce Zaručnice, ne samo njezinu haljinu. Imaju biti, jednom riječju, «obnova saveza».
Duh Sveti je Tješitelj! U životu trebamo Nekoga u nama samima tko će nas neprestano podsjećati da nismo sami, Nekoga tko nas poziva da podignemo pogled prema Gore.
Treba nam Netko tko će nas učiti da budemo strpljivi sami sa sobom; Nekoga tko nas poznaje bolje nego mi sami sebe i tko će nam pomoći da se ne sablaznimo nad samima sobom; Nekoga tko će nam neprestano ponavljati da se Bog nije razočarao nad nama.
Duh Sveti može i mora promijeniti i naše živote.On dolazi nježno kao istinski prijatelj i zaštitnik da spasi, izliječi, poduči, savjetuje, ojača i utješi.
Duh je izvor svetosti. Kao svjetlost sunca koja prodire kroz sav prostor prostirući se iznad kopna i mora, a uživa je svaki pojedinac kao da je za njega samoga, tako i Duh izlijeva svoju milost u punoj mjeri, dostatno za svakoga, a ipak prisutan isključivo za sve one koji ga mogu primiti.
Svim stvorenjima koja ga primaju on daje užitak ograničen samo njihovom naravi, a ne Njegovom sposobnošću da daruje!
Duh uzdiže naša srca k nebu, vodi korake slabih i dovodi savršenstvu one koji napreduju. Prosvjetljuje one koji su očišćeni svake mrlje grijeha i čini ih duhovnima u zajedništvu sa sobom.
Pred pedesetak godina, Drugi Vatikanski sabor je ustvrdio: "Duh Sveti održava Crkvu mladom!" Možda je to to!
Ako se obraćamo više njemu u svom životu, ostat ćemo uvijek mladi i svježi. Recept vječne mladosti je otkriven!
- 20:27 -
subota, 23.05.2009.
MARIJA JE UZOR PONIZNOSTI
Poniznost je temelj i čuvar svih kreposti. Bez poniznosti ne može opstati ni jedna krepost u ljudskom srcu. Čim nestane poniznosti, odmah nestane i svih drugih kreposti.
Svojim ljudskim razumom ne možemo proniknuti dubinu božanskih poniznosti u tome što je postao čovjekom, štoviše slugom svim ljudima. Marija ga je nastojala svim svojim bićem slijediti u poniznosti.
Današnja su vremena, moglo bi se reći, izgubila smisao za vrjednoću skromnosti, poniznosti. Grubi je materijalizam tako naduo čovjeka da ga je zarazio teškom bolešću obijesti i oholosti. Postao je čovjek sličan onim obijesnim ljudima koji su gradili babilonsku kulu i htjeli doprijeti do neba.
Židovski je narod zamišljao majku budućeg Mesije kao ženu okrunjenu svakim kraljevskim sjajem, mogućnošću, bogatstvom i slavom. Skroz pogrešno mišljenje. Naprotiv, Bog je odabrao najnepoznatiju između njihova plemena, jer je živjela vrlo skromno u Nazaretu. Ipak samo Ona bila je dostajna između svih djevojaka židovskih postati majkom Spasiteljevom.
Sv. Augustin, razmatrajući o Marijinoj poniznosti, ovako je klicao: "O blažena poniznosti, koja je ljudima porodila Boga, otvorila nebo i oslobodila duše od pakla". Marija se dopala Bogu, kaže sv. Bernard, zbog svoga čistog srca, te zbog svoje poniznosti odabrana da začne Božjeg Sina. Na navještaj anđela Gabrijela odgovara: "Evo službenice Gospodnje". I to je Bogu tako omililo da se u njoj utjelovio kao čovjek.
Marija shvaćajući potrebu i veličinu poniznosti, opire se oholima i taštima, jer i sam Bog to čini. Marija je skromnošću otvorila svoje srce Božjoj milosti, postala otkupiteljevom Majkom. Time je pridigla ljudski rod do najviše veličine. Opravdano je da ju blagoslivljaju, hvale i ljube svi narodi na zemlji.
Ljudski um koji se uzda u svoje sile, time zapostavlja nadnaravnu pomoć bez koje je čovjek igračka svakovrsnih strasti čovječjeg srca, te upada u razne zablude. Prava poniznost ne nadimlje nego u svjetlosti vjere razumije ljudsku slaboću i neznanje i zato se podlaže Božjoj volji. Ponizne Bog uzdiže. Kako blagotvorno na nas djeluju Gospine riječi: "Evo službenice Gospodnje". Svi mi trebamo u sebi njegovati skromnost, ovisnost o Bogu, od koga smo primili sve naravne i nadnaravne darove. Možemo se podičiti velikim uzorima u poniznosti kao što su sv. Franjo Asiški, sv. Dominik, Filip Neri i drugi.
- 11:21 -
MARIJA JE MAJKA MILOSRĐA
Uznesena je u nebesku slavu, blaga i bogata milosrđem za sve nas nevoljne. Ta nas istina silno tješi. Imamo oslonac na nebu preko kojeg možemo isprositi milosrđe za sve. Stoga je Crkva naziva: Zdravo Kraljice, Majko milosrđa!
Marija je Kraljica ne da sprovodi zakon i pravdu nad grešnicima, nego da kao Majka milosrđa prosi oproštenje i milost svima koji ju zazivlju. Gospodin dijeli po mukama svoje majke obilje milosrđa raskajanim grešnicima. Marija nas želi u svemu pomoći i majčinski otrti svaku našu suzu.
Isus, naš i njezin spasitelj, poštuje svoju majku, osluškuje i ispunjava njezine molbe. Ona mu je zemaljski život darovala i pratila ga vjerno sve do kalvarije, do zadnjeg izdisaja na križu. Ako itko, onda će to On uvijek biti spreman zahvaljivati svojoj majci i uslišavati njezine zagovore, ako je to na veću slavu njegova Oca i za naše spasenje.
U objavi sv. Brigiti, Marija sama ističe: "Ja sam Kraljica neba i majka milosrđa, ja sam veselje pravednika i vrata koja vode Bogu grešnike. Nesretan će biti onaj tko mi se ne utječe, jer sam puna blagosti za grešnike".
Stoga se ohrabrimo Majčinim riječima. I kada vidimo da nas straše naši grijesi utecimo se njoj poniznim srcem i skrušenom molitvom, obraćeni griješnici biti će u nebu najljepša kruna Mariji, Majci milosrđa. Njihovo obraćenje biti će i zasluga Marijina milosrđa, što će i njih i nju uvijek radovati.
- 10:53 -
subota, 16.05.2009.
UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO -
SPASOVO
Četrdeset dana nakon uskrsnuća slavimo blagdan Uzašašća Kristova ili Spasovo. Ta svetkovina označuje svršetak Isusova ukazivanja apostolima, a broj od »četrdeset dana« znači puninu njegova djelovanja na zemlji, ispunjenje svega što je donio za spas čovječanstva. Uzašašće pak znači da je on sada i kao čovjek uzdignut u božanske sfere, da je i kao čovjek postao gospodar neba i zemlje, da je sjeo zdesna Bogu. Sjediti zdesna Bogu biblijski je izraz koji označuje da netko ima Božju vlast u rukama. Krist, dakle, ima vlast nad svima, posebno nad zlom i Zlim. Na njemu je da podloži zlo i Zloga Očevoj volji, da onda konačno bude Bog sve u svima.
Egzegetski i teološki gledano, smatra se da je Isus doista pokazao fenomen uzdizanja prema nebu i da je to bio znak njegova duhovnog uzdizanja u Očev naručaj. Tako je on i kao čovjek, a ne samo kao Sin Božji, jedno s Ocem i Duhom Svetim u istoj slavi. On je postao čovjekom da sve naše ljudsko uzme na sebe, a sve Božje da dadne nama, te nas uzdigne tamo gdje je on. Kristovo uzašašće na nebo usmjeruje naše poglede prema domovini, kamo smo pozvani i kamo idemo, da bismo snagom tog pogleda pobjeđivali zla, nevolje i bitke u našem životu. Isus nije otišao sa zemlje te nas ostavio siročad i same, nego je uzlazeći na nebo još jače ostao u našoj imanenciji, među nama prisutan. Tek sada kad je preuzeo gospodstvo nad svijetom, nad svakim čovjekom, nad svakim detaljem tvog života i ljudske povijesti, tek sada je potpuno među nama i »s nama do svršetka svijeta«. Isusov izraz »ja sam s vama« u Bibliji znači Božju moć, prisutnost i garanciju pobjede. Vjernik je siguran da će pobijediti zlo. On ne vjeruje zlu, ne da se prevariti Zlim, zavarati trenutnim mrakom, nego vjeruje u zoru i već vidi dan koji dolazi.
Vjernik nije otuđen stanovnik ove zemlje koji bi neprestano gledao prema nebu i maštao o njemu, te mislio kako treba podnijeti zla ovdje, jer će tamo uživati. Vjernik je čovjek koji od Isusove vlasti i moći uzima snagu da pobijedi zlo, patnju, ratove i bijedu oko sebe. Apostoli su na dan Uzašašća čuli riječi: »Ljudi Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet u nebo, isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi u nebo.« Isus stalno dolazi, on je već među nama, ulazi u svaku situaciju.
Vjernik je čovjek čiji su korijeni u Isusu Kristu, te zato nosi plodove Kristovog života, njegovu milost i spas u svijet. On je pozvan svjedočiti da je Bog s nama, da ne očajavamo zbog poteškoća, problema, nesreća i katastrofa. On je poput dječaka na brodu usred bure i oluje koji se jedini ne boji, jer mu je Otac na kormilu.
Kršćanin treba biti svjestan da mu je Isus dao svu vlast. Isus, naime, kaže: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji i zato idite i učinite sve ljude mojim učenicima.« Kršćanin nije bolji od drugih, on nije bez grijeha, slabosti i pogrešaka, pa ipak on u sebi nosi sile kojima može pobijediti zlo u sebi i u svijetu, a to su Božja riječ i prisutnost Kristova duha.
Svetkovina Uzašašća dokaz je spasa za čitavo čovječanstvo, zato se zove Spasovo. Ona je garancija da je dobro biti čovjek. Nesreće i nevolje samo su napasti koje nas žele zaustaviti, ali na nama je da ne posumnjamo nego da sigurno idemo ususret novom svijetu, novom nebu i novoj zemlji.
Moli Boga da te uvede u tu silu i taj svijet.
- 13:30 -
ponedjeljak, 11.05.2009.
GOSPA TRSATSKA
Milosna, čudotvorna i sveta slika
U svetištu Majke Božje na Trsatu hodočasnici se trajno izmjenjuju u svojim mislima i osjećajima pred likom Gospe Trsatske koji stoji na glavnom oltaru svetišta. To je lik Marije dojiteljice, a među vjernicima je poznata kao Majka Božja Trsatska ili Gospa Trsatska, dok je crkveni dokumenti posljednjih stoljeća nazivaju Majka milosti. To je lik mlade majke koja doji Isusa, a njezin se pogled susreće s pogledom promatrača. Svakako, nitko se ne otima dojmu što ga ostavlja lik Gospe Trsatske. Taj dojam je snažan i prisan, otvara vrata govoru duše, molitvi, a zatim prerasta u uspomenu koju se ne zaboravlja.
Osobni kontakt »oči u oči« nije ostvaren samo pogledom Marijinih očiju uperenih u promatrača što ga je postigao slikar trsatske Marije nego se ostvaruje i mnogim zabilježenim i nezabilježenim uslišanjima zbog kojih trsatski Marijin dom još uvijek živi.
Ta je slika jedna od onih koje valja pripisati sv. Luki, autoru mnogih Bogorodičinih slika. Naravno, isticanje sv. Luke kao autora slike oslanja se na nepovjerljivu sveopću kršćansku predaju. Glavinić naglašava da je sliku poslao na Trsat papa Urban V. jer je on 1362. posjetio loretsko svetište i »dobro se obavijestio o događajima« u prijenosu Svete kuće iz Nazareta »pa je odlučio počastiti spomenuto mjesto na Trsatu i probuditi pobožnost ilirskog naroda te odanost prema Slavnoj Djevici time što je iz Rima po ocu Bonifaciju iz Napulja, apostolskom propovjedniku, poslao sliku spomenute Djevice, djelo sv. Luke«.
Početkom 18. st. Riječanin Petar Francetić je dva desetljeća vodio trsatsko svetište. U to vrijeme trsatsku Gospinu sliku Hrvatski sabor naziva »čudotvornom slikom Trsatske Gospe«.
Zašto se je Hrvatski sabor bavio slikom Gospe Trsatske? Jasno je to iz njegova zaključka koji glasi:
Rijetku je slavu i čast namijenila Sveta rimska Stolica čudotvornoj slici Trsatske Gospe.“
Zaključak Hrvatskog sabora bio je zapravo odgovor na pismo trsatskog gvardijana kojim je bio zatražio sudjelovanje predstavnika Sabora na svečanosti krunidbe lika Gospe Trsatske. Francetić je u biskupu talijanskog grada Verone kardinalu Franji Barbarigu našao zagovornika svoga nauma i posrednika kod Kaptola bazilike sv. Petra u Rimu koji je dodijelio iz zaklade kneza Aleksandra Sforze dvije krune za krunidbu Marijina i Isusova lika na slici Trsatske Gospe.
Poziv na krunidbu lika Gospe Trsatske Francetić je upravio i carskom dvoru u Beču, a nakon što je Hrvatski sabor preuzeo pokroviteljstvo nad tim činom, uputio je poziv na namjeravanu svečanost svim biskupima i redovničkim poglavarima u Hrvatskoj, Sloveniji i nekim biskupima gdje se te zemlje susreću s Italijom. Obavijestio je i župnike, ostale svećenike i redovnike s molbom da povedu kršćanski narod na Trsat.
Sabrali su se Hrvati, Slovenci i Talijani pa su propovjednici govorili na ta tri jezika. Riječani su, predvođeni gradskom upravom, iskazivali slici čast po ulicama i u svim riječkim crkvama.
Bila je to prva krunidba jedne Gospine slike izvan Italije.
Francetić je uspio zadobiti suglasnost svih franjevaca u zapadnom dijelu Hrvatske da se 10. svibnja slavi kao blagdan Gospe Trsatske.
BLAŽENA DJEVICA MARIJA KRALJICA NEBA I ZEMLJE
- 22:11 -
IVAN MERC
MARIJA
Duboka pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji označavala je duhovni život Ivana Merza. Već kao mladić utječe se Gospi da mu pomaže u borbi protiv grijeha, te da mu sačuva čistoću duše. Pobožnost prema Gospi napose je produbio u Lurdu gdje je zavolio i krunicu koja mu je uz Euharistiju postala najvjernijim prijateljem do groba.
Neizmjerni Bog daje nama svoj vlastiti život preko Marije.
Do konca našega života crpimo preko Marije božanski život!
Svećenik, koji nam dijeli Euharistiju , zapravo nadomješta Blaženu Djevicu Mariju koja u svojoj beskrajnoj ljubavi nama daje puninu svoga vlastitog unutarnjeg života, svoga vječnog neograničenog života, koja nam daje samog Boga, Isusa Krista euharistijskoga.
U Lurdu te ponajprije obuzme osjećaj da je tamo "Ona", Majka Božja, koja je veća i moćnija i ljepša nego li svi oni pirinejski gorostasi koji Lurd okružuju.
Ona u Lurdu na zaseban način stoluje i ja mislim da svi koji su tamo, moraju imati taj osjećaj da ona tamo jest.
U procesiji u Lurdu jedan je kardinal svete rimske Crkve nosio Sveto otajstvo, a svećenstvo je rimske Crkve molilo u ime naroda i pred narodom. I sveti je Sakrament polako prolazio pokraj ispruženih i sjedećih bolesnika....
I ako tom prilikom koji bolesnik zaista u tren oka ozdravi, onda je Bog pod prilikama pšeničnog kruha nazočan i svi su "apsurdi" Crkve Katoličke živa spasavajuća istina.
Osjetili mi u Lurdu nešto ili ne, to su unatoč tomu lurdska čudesa neoborive činjenice, koje nam govore, da izvan Crkve Katoličke nema prave Crkve.
Da, u Lurdu sam naučio što je krunica i to mi je odsada drugi najbolji prijatelj.
Ako mi Blažena Djevica Marija i nije posve izliječila oči - to sam u Lurdu zavolio krunicu, koja će mi biti uz sv. Euharistiju najvjerniji prijatelj do groba.
Kada vam bude u životu teško i kada vas snađu nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona će vas utješiti i dati vam snage da sve mirno snosite s potpunim predanjem u Volju Božju.
U Mariji Bistrici Hrvati stupaju u kontakt s Majkom Božjom i njezinim Božanskim Sinom. Tamo se sabiru molitve iz svih dijelova našega naroda.
U Mariji Bistrici kao kroz kakav golemi žlijeb Providnost izlijeva bujice svoje Milosti, i odovud se razlijeva poput rijeka i potoka u sve naše krajeve.
Molimo se Mariji bez prestanka da puni svete radosti jednom preminemo u njezinu nježnom zagrljaju i na Srcu Isusovu.
- 21:56 -
srijeda, 06.05.2009.
Nevidljiva majka
Što je bliže, to je nevidljivija.
Ona je toplina koja grije,
bez da svraća pozornost na sebe.
Ona je svjež zrak,
bez kojega nije moguće disati punim bićem.
Ona je svjetlostkoja osvjetljuje iznutra
Nakon što rodi, ne prestaje rađati:
ni smrt je u tome ne može zaustaviti.
Njoj nisu potrebne velike riječi.
Ona govori svojim postojanjem.
Čitavo njezino biće,
čitav njezin život stane u jednu riječ: ljubav.
Ljubav, koja se izriče kroz neizrecivu zahtjevnost,
odjevenu u neuglednu jednostavnost.
Njezina mudrost nije mudrost umnih ljudi.
Njezina je mudrost u srčanosti.
Njezina hrabrost nije usporediva sa hrabrošću junaka,
jer za nju ne postoje ni pobjede ni porazi.
Ona je iznad njih.
Za nju postoji samo ljubav.
Bez nje ognjište ne umije ogrijati,
jer ona toplini ognja daje svoju dušu.
Bez nje se sav život utiša,
jer njezinu prisnost nema tko nadomjestiti.
Bez nje se čitav svijet umanji,
kao da je netko uklonio potporni stup.
Što je dalje, to je vidljivija.
Što je dalje, to je djetinje srce snažnije doziva.
Djetinje srce, i kada je staračko,
k njoj se uvijek privija.
Razdaljina ne gasi razgovijetnost njezina govora.
I, ma gdje bila,
iz njezine dosjetljivosti ne prestaje rasti svijet,
dobar svijet za njezine ljubljene.
- 09:09 -
MOLITVA KRUNICE
Marija je put kojim je Bog došao k nama:
kroz Mariju smo primili Isusa,
a kroz Isusa ćemo naći put Bogu Ocu.
Put kojim je Bog došao k nama i za nas je najsigurniji put da dospijemo k Bogu:
Marija nam pokazuje Isusa, Isus nam pokazuje Oca!
Kroz Mariju ćeš dospjeti do Isusa, kroz snažnu vjeru do Njegove riječi.
To je iskustvo kršćanstva počevši od proganjane Crkve prvih stoljeća do današnjih dana.
Danas je kod mnogih poljuljana vjera.
Vjeruju u razum, slobodu, napredak,
ali ne više u božanstvo Krista.
No samo je On Put, Istina i Život.
Bez njega nitko ništa ne zna o Bogu, o onostranosti, o vječnom, o svrsi i cilju života. Samo on poznaje Oca.
Ako želiš iskusiti duboku vjeru u Isusa Krista,
moli svakodnavno krunicu.
Tada će Marija i tebi donijeti Gospodina, to joj je naložio Bog.
Ona je Majka Božja, Majka vjere, Majka Crkve.
Ona je i tvoja Majka.
Ako je Marija tvoja majka, zauvijek ćeš imati Boga za Oca. Prihvati Mariju u svoj život!
Ako poznaješ Boga, našao si prijatelja iznad svih,
ako znaš moliti, Bog te čuje i uslišit će tvoju molbu,
ako se vežeš uz Boga, nitko više neće moći uništiti tvoj život,
ako zaista tražiš Boga, On će ti oprostiti sve tvoje ludosti,
ako nađeš Boga, otkrio si puninu svog života.
Ako nađeš put do Krista i čuješ Božju riječ,
ti ćeš osjetiti Božju blizinu i Bog je tvoj dom.
Krunica ti pokazuje kako je Isus živio,
Krunica je tvoj zajednički put s Kristom,
Vodi te k Ocu, daje ti Duha i snage,
Vodi t na visinama života, na vrhunce radosti i mira,
Pokazuje ti goruće ideale i veličanstvenost vječnog života.
- 08:53 -
subota, 02.05.2009.
(četvrtkom se mole)
OTAJSTVA SVJETLA
1. KOJI JE NA RIJECI JORDANU KRŠTEN BIO
U prvom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je na Gospodina našega Isusa Krista na krštenju u Jordanu sišao Duh Sveti, a Otac ga proglasio svojim ljubljenim Sinom.
2. KOJI NAM SE NA SVADBI U KANI OBJAVIO
U drugom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist u Kani Galilejskoj Marijinim posredovanjem pretvorio vodu u vino i pobudio vjeru učenika.
3. KOJI NAM JE KRALJEVSTVO BOŽJE NAVIJESTIO I NA OBRAĆENJE NAS POZVAO
U trećem otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist navijestio Kraljevstvo Božje i pozvao nas na obraćenje za oproštenje grijeha.
4. KOJI SE NA GORI PREOBRAZIO I SVOJU NAM SLAVU OBJAVIO
U četvrtom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist pred učenicima na gori preobrazio, a Otac ih pozvao da ga slušaju.
5. KOJI NAM SE U OTAJSTVU EUHARISTIJE DAROVAO
U petom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist ustanovio euharistiju.
- 21:24 -
