Ante Pancirov Poezija

utorak, 17.01.2012.

Disati... do nepodnošljivosti

Pobrini se za valove
i instinkt zamoli,
neka stalno puše vjetar…
I pritisku pod nebom reci,
nek se rađati ne prestane;
da se more nemirno čežnje tvoje,
u hridima mojih iščekivanja
razbijati ne prestane…

Sreo sam na obali
uspomene potopljenih,
djecu Neptunovu nezakonitu…

Moru sam se na vjernost zakleo:

Piti ću,
neću proliti.
Ujest ću,
krv ti neću pustiti.
Voljet ću,
cijeliti ti noć u pustinji…

Šakama ću stiskati,
ruke dizati,
povrijedit te neću.

I pjevat ću,
naučit ću.
I kad umrem bit ću,
u zagrljaju se roditi.

Poljupcima ušutkat ću nemir,
ispiti ego slabosti do dna,
i disati do nepodnošljivosti.
S tobom.
Dok god
budeš
ti.

- 02:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.01.2012.

Lynch, samo boje trule višnje

Žari se,
mraku se ne da uteći.
Sjaji u živoj vidljivosti,
a još samo trenutak
i postat će pepeo.

Halapljivo nasrćeš na taj duvan.
Obrazi ti se stišću,
usta šepure pod žarnim sjajem,
silazim svim svojim sobom,
da ti klizim u bokove,
sporo,
ugodu ti ubrizgavam,
plešeš u mojoj glazbi,
godi ti taj ritam.

Noćas uživam da se ne ističem,
u odgađanju je scena,
kadar poput Lyncha,
samo boje trule višnje.

Slušam kako ti se disanje brza
trepneš okom i mrmljaš,
pa se namještaš,
kazaljke nam noćas ne igraju ulogu.

Držiš mali prst pod halterom,
kažiprst si položila na vrh mi nosa;
smiješ se
i kažeš pssst….
Zastenješ,
pa se pakiram iz sna,
i parkiran se u tebe.

Noćas je zaista žar drevnih vatri,
čak i vrijeme je upalo u deja vu.
Na klaviru zora noćnih svršavanja,
tvoja mokrina miriše po nirvani….

- 17:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Pancirov Poezija

utorak, 10.01.2012.

Padalica

Prenula me dijagonala,
čista fizika
u tragu meteorita.
Smisao im je da padaju,
nestaju.
Nema kraja…
Točkice provociraju.
Noć ili dan;
isto je.
Noću se
svjetlost vidi,
danju isto padaju.
U padu je meteorit svoj.

- 23:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Pancirov Poezija

Flashback

Sat nakrivljen u pijesku iza oseke
pod povećalom sunce se probija.
Figure…
San
umočen u samostojeće čarape,
s halterima.
Nestvarno,
kao da je Dali osobno,
naslikao mačku.
Odlučio sam srcem,
dao otkaz u kazalištu,
da se utopim u kreposti…
U ruci pridržavam čašu,
s drugom cigaretu,
vrat mi pod rukom
i u kosi prsti.
Obično četvrtkom
nadmašimo uobičajene levele,
u čarapama se smijemo lošem ukusu
izmišljajući nove pokrete.
Čašama uzdižemo očito
komuniciramo kemijom,
pogledi su podcijenjeni.

- 21:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Pancirov Poezija

Tamo gdjen sam bio...

Ove godine sve se mijenja.
Isti puni mjesec
i isto more,
pod kućom u kojoj sam rođen.
Nove su kuće,
katovi se izdaju za devize,
meni crno vino
s godinama klizi bolje.
Nema razloga za negodovanje,
Žaliti se nije fer.
Tri stare palme
bude sjetu,
na bezbrižne dane
izgubljenog vremena.
Sve se promijenilo,
najviše moji pokreti.
Spor i mudar
analitičan,
sad bi da ti pričam,
da ti kažem kako je bilo.
U očima je sve zapisano,
najviše ti.

- 21:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Pancirov Poezija

ponedjeljak, 02.01.2012.

Loš piz

treba mi ono stvarno
ne ovo izvještačeno,
izmućeno,
emotivno mrtvo.
ljubav na kapaljku,
kao loš šut,
heroin pomiješan s otrovom,
a diler još zakida na pizu.
želim atomsku bombu
koja će se čuti i s Jupitera.
želim da Venera
skine s lica krmelje.

- 13:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Pancirov Poezija

Mijene

iza neprobojnog stakla
nema mirisa, okusa,
nedodirljivo.
čak i grimase jedva prolaze.
čudno je to,
transformacije i mijene,
krajnosti.
bitno svedeno na prosjek,
zagađeno kemijom,
neprepoznatljivo.
kurtoazne objave,
rijetko i nemaštovito,
kao da sunce sjati zaboravi.

- 13:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Pancirov Poezija

Otriježnjenje

serotonin i dopamin u petama.
još gore,
nisu ni pod nogama.
(a trebalo bi se probuditi)
jučer sam naučio hodati,
i znam par riječi
izgovoriti.
noćne more,
to su sjećanja iz prošlih života,
rađaju gnjide u mojoj glavi.
u ogledalu dobar prizor,
prilično produhovljeno on pozira,
kao da ga boli kurac.
sviđa mi se makeover,
jedino je vanjski svijet
jednako loš.

- 13:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Pancirov Poezija

nedjelja, 01.01.2012.

Siječanj

Odsvirali su start,
intonirali državnu himnu,
i svi su krenuli.
Nije da mi se trči,
premamuran sam.
Ili preciznije,
još uvijek sam preurokan.
Drukčije je,
ipak jest,
nakon previše godina
siječanj miriše.
Oprezno osluškujem,
pokretan i moćan.
Ne dam nikome da me smete.
Nikome!

- 07:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Pancirov Poezija

Dimni signali

Ne znam,
priznajem da ne znam.
Kako bi i mogao
znati…
Ionako,
nije stvar u tome,
puno je jednostavnije.
Princip
Ili zdrav razum.
Možda stvar ponašanja,
poštovanja.
Tako to ne ide,
nigdje neće stići,
tako je uzaludno i kretati.
Neka bude euforija,
umjesto namjere.
Neka bude
neki popravljivi dio.
Bilo bi zaista šteta,
ne otputovati
zbog gobave ceste.
Ja svakako putujem
s kesom ili prtljagom.

- 06:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Pancirov Poezija

2012.

Opet iznova,
ispočetka.
Kontinuitet je podcijenjen.
2012. je došla na prepad,
na amfetaminima, vinu i hašišu,
donijela je sa sobom očekivanu nelagodu,
a opet
začuđujuće neopterećeno,
budno,
valjda u stilu:
živo me boli kurac.
Prošla se godina
spasila u zadnji tren,
sad još spas treba spasiti.
Tek na izvoru čuti se svježina vode,
slika je izbliza jasnija.
I žubor se čuje, teče…
Bez očekivanja,
kao i uvijek.
Krive su Drine krive Drine,
emocije treba hraniti.
Stalno.