Pobrini se za valove
i instinkt zamoli,
neka stalno puše vjetar…
I pritisku pod nebom reci,
nek se rađati ne prestane;
da se more nemirno čežnje tvoje,
u hridima mojih iščekivanja
razbijati ne prestane…
Sreo sam na obali
uspomene potopljenih,
djecu Neptunovu nezakonitu…
Moru sam se na vjernost zakleo:
Piti ću,
neću proliti.
Ujest ću,
krv ti neću pustiti.
Voljet ću,
cijeliti ti noć u pustinji…
Šakama ću stiskati,
ruke dizati,
povrijedit te neću.
I pjevat ću,
naučit ću.
I kad umrem bit ću,
u zagrljaju se roditi.
Poljupcima ušutkat ću nemir,
ispiti ego slabosti do dna,
i disati do nepodnošljivosti.
S tobom.
Dok god
budeš
ti.
Post je objavljen 17.01.2012. u 02:03 sati.