2012.

Opet iznova,
ispočetka.
Kontinuitet je podcijenjen.
2012. je došla na prepad,
na amfetaminima, vinu i hašišu,
donijela je sa sobom očekivanu nelagodu,
a opet
začuđujuće neopterećeno,
budno,
valjda u stilu:
živo me boli kurac.
Prošla se godina
spasila u zadnji tren,
sad još spas treba spasiti.
Tek na izvoru čuti se svježina vode,
slika je izbliza jasnija.
I žubor se čuje, teče…
Bez očekivanja,
kao i uvijek.
Krive su Drine krive Drine,
emocije treba hraniti.
Stalno.