anonimus girl

Evo napokon novi post. Nekako uvijek post počinjem zahvalama i isprikama, pa će tako biti i sada....

Na početku bih se zahvalila svima, ali SVIMA na predivnim komentarima. Zbog vas se još uvijek držim, zbog vas još uvijek razmišljam i preispitujem neke svoje odluke, dragi moji prijatelji i čitatelji i zaista vam svima velika hvala zbog toga!!!! Vi ste mi vratili vjeru u dobre ljude, tj. vjeru da još postoje dobri ljudi na ovome svijetu....HVALA VAM NAJLJEPŠA!!!!
A ispričala bih se prvo zbog dužeg ne pisanja postova. Recimo da imam razlog. Ne želim pisati na pamet. Mislim da ne bi imalo smisla da pišem svaki dan, ono, nešto bezveze razglabam na pamet. Jednostavno pišem kada mi dođe.... kada mi dođe inspiracija.... Uključi mi se neka žaruljica u glavi i krene samo od sebe.... Imam jednu rečenicu na pameti, sjednem za kompjuter i ide.... ide samo od sebe....

Također bih se ispričala zbog ne baš redovitog komentiranja na vašim blogovima, dragi moji već spomenuti prijatelji i čitatelji.... Molim vas nemojte mi zamjeriti. Nisam često na netu, jednostavno ne stignem, ali zaista se trudim....

A što se kod mene događa u zadnje vrijeme?? U mojoj glavi?? Osim što sam još uvijek neutješna zbog Toše, moram vam reći da sam dosta razmišljala.
Ono što mi je Dijete u vremenuMolimo pričekajte, učitavam blogeditor...
napisala (tj. Kaže ona da su to zapravo riječi Leah D. ) , citiram.... '' Uz pravu podršku ti ćeš već shvatiti kakva si osoba bila, kakva osoba jesi i kakva želiš biti. Kada to shvatiš vjerovatno ćeš se razbiti na komadiće, i slagati ponovo kockicu po kockicu. ‘’ Moram reći da sam dosta razmišljala…. Imam neki osjećaj da sam blizu tog razbijanja na komadiće, ali bojim se onog poslije, onog sastavljanja…. Ne znam hoću li to moći…. Ne bih se željela drastično promijeniti, mislim da to više ne bi bilo to, da ja ne bih bila ja. Želim se riješiti svoje loše i pesimistične strane i više od svega želim zavoljeti sebe, ali zaista ne znam kako. Svi kažete doći će s vremenom…. Da sama to trebam shvatiti…. Ali toga nema ni na vidiku, a ja bih to zaista voljela. I što sam maloprije rekla…. Ako se razbijem na komadiće, strašno se bojim tog sastavljanja. Mislim da nisam dovoljno jaka za to. Vi ste mi zaista jedna velika podrška i do sada ste mi zaista pomogli, kao što sam već napisala, upravo zbog vas i razmišljam još uvijek, dišem…. Ali ne znam…. Ne znam da li bih se mogla sastaviti…. Red_n_black mi je napisala : '' Sve je stvar volje i u glavi. Ako sama sebi kazes 'ne, Anonimus, neces tako razmisljati, nema beda, nema sranja, nema pizdenja, hrabra sam i nece me dirati te rijeci, jebe mi se za njih!' tako ce i da bude. Samo se natjeraj. Ne zbog drugih,ne da ne razocaras nekoga,nego zbog sebe. Stani pred zrcalo i sama sa sobom porazgovaraj, ako ne nadjes kompromis onda i dalje pricaj dok ne shvatis sta ti svi pokusavaju reci. Sumnjam da toliko ljudi moze da bude u zabludi. Mozda blesavo zvuci da se gledas u ogledalo i pricas,ali pokusaj. Mozda upali. Nadam se da ce sljedeci post da ide nesto 'ok, ljudi shvatila sam... i priznajem, u pravu ste'. '' Ja imam volju, želim sama sebe zavoljeti više od svega, ali ne mogu.... Ne ide to baš tako lako.... Ja sama sebi jednostavno ne mogu reći, ono, ''dosta je, ti si lijepa, mlada i super cura, kaj te briga kaj drugi misle....'' Ne mogu jer ja to ne mislim, ne mogu sama sebe lagati, kada to jednostavno ne mislim. Sanjarica mi je napisao da uporno ne želim shvatiti, ali želim. Zaista želim, ali ne mogu.... Toliko mi je ljudi toliko lijepih riječi reklo, ali ne mogu.... A toliko želim.... Ali da vas ne razočaram i da ne odustanete od mene, moram vam reći da ste me potakli na razmišljanje.... I pomogli ste mi, ni sami ne znate koliko. Nadam se da nećete odustati od mene.... I najljepša i najveća vam hvala, još jednom!!!!

Samo za kraj da kažem da mi je žao što ima vrlo malo komentara na prošli post. Nadala sam se da će ih biti mrvicu više.... Zbog Toše.... Ali nema veze, hvala vam svejedno....

I još nešto što skoro zaboravih.... Otvorila sam e-mail, pa ako netko želi neka mi piše.... anonimusly@net.hr .

Eto, malo kraći post nego inače....
Nadam se da nije lošiji kao što ja mislim, opet....
Još jednom ću vam se najljepše zahvaliti, ispričati i puno vas pozdraviti do slijedećeg puta!!!!
Veliki pozdrav od anonimus girl!!!!

P.S. Na kraju bih napisala nešto vezano uz Tošu.... Zaista još uvijek ne vjerujem, neutješna sam i jednostavno ne mogu povjerovati, jer je predobar da bi mu se takvo što dogodilo.... na vrhuncu karijere.... Moram reći da me grozno nerviraju i ne volim dvolične ljude. Neki moji poznanici su prije govorili da je pederkast i da su mu i pjesme takve, a sada ga odjednom svi slušaju. Kada je izašao novi album ja sam ga imala i slušala i govorila sam kako je novi Tošin album super, dajte poslušajte bar malo.... Ne....kaj ja znam.... Sada su odjednom svi njegovi fanovi, svi ga odjednom slušaju. Ja nisam mogla vjerovati kada sam to vidjela i čula, a prije su znali doslovno samo tri njegove pjesme. Ali znam ja njih, oni će ga i zaboraviti za mjesec – dva.... Ali ja znam da ja neću i onda ću ih pitati.... Ja ga nikada neću zaboraviti!!!! Počivao u miru Toše jedini, anđele naš....

U spomen Toši....


Ako me pogledaš oči

Ako me pogledas u oci
o meni nista vise ti neces znati
jer oci odati me nece
u moju odbranu ce ovaj put stati

Slobodno gledaj mi u usne
na njima ne pise bas nista vazno
koliko puta slicne tebi
usnama ovim ja sam ljubio lazno

Ref.
A ne gledaj mi u dlanove
jer oni ce me znam, odati
za samo jedan poljubac tvoj
sve moje tajne odmah prodati

I ne gledaj mi u cipele
jer reci ce ti o meni sve
da sam bas jednu takvu kao ti
trazio sve ove godine

Ako me pogledas u celo
nijednu boru tamo ti neces naci
sakrit' cu svoje pravo lice
glumit' cu da sam nocas od tebe jaci

Slobodno gledaj mi u usne
na njime ne pise bas nista vazno
koliko puta slicne tebi
usnama ovim ja sam ljubio lazno

Ref.

21.10.2007. u 12:46 | 13 Komentara | Print | # | ^

Anđeo koji je hodao po zemlji....

Slijedeći post posvećujem jednom od najtalentiranijih, najskromnijih i najboljih glazbenika ovih prostora, tragično preminulom Toši Proeskom....

Ja zaista ne znam što reći.... Još uvijek sam u šoku i nevjerici.... Ne mogu povjerovati, jednostavno ne mogu....
Tako dobar, skroman, simpatičan.... Nisam ga poznavala, na moju žalost, ali on je jedan od onih ljudi kojima jednostavno na licu, u očima vidiš da su dobri....

Dogodilo se to u utorak 16.10.2007. ujutro u 6:20h (prema nekim navodima u 7:20h). Toše se sa svojom menadžericom i još jednim kolegom uputio iz Makedonije u Zagreb. Vozač je navodno zaspao za volanom, naravno, izgubio kontrolu nad vozilom i zabio se prvo u prikolicu kamiona, a onda odbio u zaštitnu ogradu. Toše je spavao na suvozačkom sjedalu, a njegova menadžerica koja je prošla sa lakšim ozljedama bila je na zadnjem sjedalu, također spavala. Prva vijest je bila da je Toše na mjestu ostao mrtav, a onda su rekli da je umro sat kasnije, tj. u 7:20h u novogradiškoj bolnici. Kako god bilo, mislim da ćete se svi složiti da smo izgubili jednog nadasve talentiranog i odličnog glazbenika, i jednog skromnog i veselog mladića punog života koji zaista nije zaslužio da život okonča na takav način.
Toše zapravo nije ni trebao biti u tom autu. Trebao je avionom doći u Zagreb, ali je otkazao avionsku kartu sjeo u auto te je on vozio do hrvatske granice. Tada je volan prepustio prijetelju kojeg je par dana prije zaposlio kao svog vozača.... Sudbina....

Toši je ove jeseni trebao izaći album na engleskom jeziku koji bi mu, ja vjerujem, otvorio vrata stranog tržišta. Od diplome na Fakultetu muzičkih umjetnosti u Skoplju dijelio ga je samo diplomski rad.
Cijela Makedonija je potresena, i moram reći ne samo Makedonija, nego i cijeli Balkan.

Ako ima netko tko ne misli još tako, moram reći da Tošinu dobrotu i skromnost također potvrđuje činjenica da je bio UNICEF-ov ambasador dobre volje i dobitnik Humanitarne nagrade Majke Tereze.

Toše je rođen 25. siječnja 1981. godine u gradu Prilepu u Makedoniji. Iako je počeo pjevati još sa deset godina, njegova profesionalna karijera započela je 1996. godine. Moram spomenuti da se te iste godine pojavio u prvoj sceni holivudskog hita ''Mirotvorac'' s njegovom najdražom glumicom Nicole Kidman.
Svoj prvi album ''Negdje u noći'' izdaje davne 1999. godine, a već godinu dana kasnije još jedan album, ''Sinot Božji''.
2001. godine je prvi puta rasprodao koncert (u Beogradu). Iste godine započinje rad sa svojom menadžericom ljiljanom Petrović te rad na trećem albumu ''Ako me pogledaš u oči'' koji je snimio u Grčkoj.
Dvije godine poslije, tj. 2003. godine postaje UNICEF-ov ambasador dobre volje za Makedoniju, te nosilac Statue Marije Tereze, tj. makedonskog priznanja za humanitarni rad.
Iste godine predstavlja rodnu Makedoniju na izboru za pjesmu Eurovizije sa pjesmom ''Life''.
2004. godine objavljuje album ''Dan za nas'', a 2005. godine album ''Pratim te''.
2006.godine snima pjesmu ''Srce nije kamen'' (tekst Antonija Šola) koja je iste godine proglašena najemitiranijom pjesmom hrvatskog radijskog etera.
Ove godine je opet osvojio Grand Prix 11. Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru, pjesmom ''Veži me za sebe''.
19. rujna održao je posljednji koncert u Zagrebu u Tvornici kulture (na koji sam ja više od svega htjela ići i nikada si neću oprostiti što nisam, ali jednostavno nisam znala za njega. Nitko nije, po gradu nije bilo niti jednog jedinog plakata.).
A 05. listopada održao je svoj posljednji koncert i to u rodnoj Makedoniji u Skoplju na gradskom stadionu.

Na kraju ću reći da evo, i nakon dva dana koliko je prošlo od tragedije jednostavno ne mogu vjerovati da se to dogodilo.
Prva pomisao mi je bila, ma nemoguće, ne, ne, ne.... On je jednostavno predobar da mu se to dogodi. Čak sam i pomislila da je lažirao svoju smrt, da se želi malo odmoriti od svega, ali ne zna kako to objaviti i da će se za godinu – dvije vratiti na scenu.
Počivao u miru Toše jedini....
Jedna moja prijateljica je rekla kako vjeruje da je njemu najveći mir bio kada je pjevao i ja bih se složila s njom....

Zaista je bio anđeo koji je hodao po zemlji....
A sada za njime samo pjesma ostaje....

Krv je još topla
Ljubav spasila nije
Prebrzo si otišao
Za sobom pjesme i uspomene ostavio
Toše volimo te!!!!

Kad srce plati sari dug
kad laste odlete na jug
ja mogu s vremena na vrijeme
da ti budem samo drug....

Ako itko zaista zaslužuje biti u raju, onda si to ti Toše jedini....

Toše, zauvijek ćemo te pamtiti....i voljeti....
Počivao u miru Božjem....
Volimo te....svi....

18.10.2007. u 22:26 | 4 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Sve što ću reći je da je ovaj blog 100% anoniman. Za sada....

Linkovi

Blogovi koji imaju moju naklonost i koje redovito čitam....

Tinolovka

Dark thoughts

Red_n_black

Sanjarica

Astronaut

Ludonjabravo

Leah D.

Pjesma duse moje

Fotografije a.k.a. Maestro

Slomljeno srce

Nina - kolumne i priče

Dijete u vremenu

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se