anonimus girl
“ Ljepota zrači iznutra kada ste mekog srca i puni ljubavi i sreće.”, Roxanne Lowit, fotograf
Evo me napokon.... Nakon zaista dugo vremena, dobih nešto inspiracije i odlučih napisati novi post.
Što reći.... Pa otprilike ono što kažem na početku svakog posta.... Hvala vam svima!!!! Hvala najljepša svima na svim komentarima!! Neću se posebno zahvaljivati da se netko drugi ne naljuti, a i mislim da bih sve nabrojala, jer svi komentari su predivni. I ono što je, recimo važno, potakli su me na razmišljanje.
Prva dva komentara.... red_n_black i Tino.... Od kada sam vidjela ta dva komentara razmišljam. Tino je rekao, zamolio me.... Razmišljala sam, evo još razmišljam.
Citiram: ''Nikada od ljubavi i života ne smijemo dići ruke....’’
Jedan predivan komentar, ali kako?? Kako da i ja počnem tako razmišljati?? Voljela bih, zaista, ali ne znam kako. Razmišljala sam i razmišljala, i napokon sam rekla sama sebi : ‘’ Pa daj ajde, stvarno ima pravo!! Ne smiješ odustati!! Zašto to napraviti?? Zbog koga?? Ne smiješ!! ‘’ Ali onda se opet sjetim onih riječi, teških riječi koje su me povrijedile i nekako sam opet na početku…. Mislim da sam ja jednostavno…. Beznadan slučaj!!!!
Leah D. je napisala : ‘’ Sve su to gluposti. Ta tuđa uvjeravanja da se ne smiješ obazirati na riječi drugih ljudi do kojih ti nije stalo. No, zapravo su rijetke osobe koje to mogu. Ja ne mogu. Priznajem. Bole me riječi drugih, čak i one koje su rekli kroz šalu. Hinim da prelazim preko toga, ali to se u meni nakuplja, hrani se mojim samopozdanjem.... ‘’ Eto, uzela mi je riječi iz usta. Ne mogu…. Svi, ali SVI su mi rekli da se ne obazirem, da slušam ljude koji me vole…. Kako?? Eto…. Što je Leah D. rekla…. to se nakuplja u meni i hrani se mojim samopouzdanjem. Već sam vas pitala, ali nitko mi nije odgovorio…. Kako da si ja utuvim u glavu to što mi svi govore?!?! To što mi vi govorite, tj. pišete?!?! Kako da ja sama sebe uvjerim?!?! Eto…. Molim vas odgovorite mi ili bar pokušajte, ako znate….
Netko mi je u komentaru napisao da se malo pokrenem, odem trčati s prijateljicama, da ne sjedim cijelo vrijeme za kompjuterom, mislim da je to jedna mlađa cura napisala…. Pa da odgovorim. Ne sjedim ja stalno za kompjuterom, upravo suprotno, rijetko ga i palim. I treniram i čekam da se pojave neki rezultati, nadam se…. Hvala na komentaru.
Da se malo vratim…. Tino je toliko lijepih komentara meni ostavio…. Toliko ohrabrujućih i jednostavno predivnih…. Ja sam na njegove komentare pustila i suzu, i ne samo jednu…. Red_n_blacktakođer….toliko riječi ohrabrenja…. Slomljeno srce, fotografije, nina i ne smijem zaboraviti blogere sanjaricu i Leah D. i Dijete u vremenu, naravno…. Bilo je tu anonimnih komentara…. I sve prelijepi…. I zaista ne bih ni sekunde razmišljala o prošlom postu da nije bilo tih komentara…. Tinome nagovorio…. Drago mi je da je, ali nažalost mislim da nisam promijenila mišljenje…. Ali nastavit ću razmišljati….do slijedećeg posta….
Nadam se da mi neće opet trebati tako dugo do novoga posta. A do tada bih vas još jednom lijepo zamolila da mi pomognete…. Da mi kažete kako da sama sebe ohrabrim?? Kako da sama sebi utuvim u glavu sve te vaše prelijepe riječi?? Molim vas, bare pokušajte, jer bih ja to zaista voljela…. Molim vas…. I, naravno, zahvaljujem se unaprijed!!!!
Evo, ovo je jedan kraći post u odnosu na druge…. I malo lošiji, čini mi se…. Ali dobro…. Još jednom vam se svima zahvaljujem!! I unaprijed se zahvaljujem!!!! Puno pozdrava i pusa od anonimus girl!!!!
P.S. ''Ljepota je vrlo moćan kontrast koji može biti okrutan i oslobađajući u isto vrijeme. Bilo kako bilo, njeni ideali i granice su neizbježni i utječu na nas u svakodnevnom životu. (nažalost) “
Lauren Greenfield, fotograf
