, zezan se, volin život, volin prijatelje, obitelj…
NESTAJEM...
|
Dani su moji već dugo ko jesenja kiša što ne prestaje tu sam, a nisam, ja se ne prepoznajem, a traje i traje i ne znam kraj… S kim sad dijeli svoj loš dan znam da samoću ne podnosi, kome daje za pravo da se njenim osjeća samo da joj skrati dan… Zašto samo s njom letim, samo s njom se osjećam živ, sve dublje tonem, sve brže padam i da mogu, ŽELIM NESTATI… Oliver Dragojević |
VOLIM TE, ČOVJEČE
|
Kada si zadnji put rekao svome bližnjem, prijatelju, bratu-«Volim te…, drago mi je što postojiš, hvala ti na svemu…» Ne sjećaš se?? Pa….nisi jedini…ima nas još… Znam, znam, ti to pokušavaš reći već nekoliko dana, mjeseci ili možda godina, ali ne ide, uvijek nešto iskrsne-premalo vremena, nezgodan trenutak, putovanje, posao, škola… Odgađaš to za sljedeće jutro, popodne, dan… A zašto? Zato što uvijek ima bitnijih stvari, zato što zapravo ni ne živiš u sadašnjosti, već možda tuguješ za prošlošću ili čezneš za budućnošću… Ili možda misliš da tvoj bližnji možda nije ni zavrijedio lijepu riječ-«Ionako ima mana…»-misliš… Nisi svjestan da smo mi ljudi ovisni o drugim ljudima, o suživotu s njima, jer je inače život samo jedna velika utopija. Nisi svjestan da bi ti bez njih život bio prazan i osamljen, tmuran i siv. Nisi svjestan da su tvoji bližnji ti koji te najbolje poznaju i koje ti najbolje poznaješ-sa svim njihovim manama i vrlinama. Zaboravljaš sve one trenutke u kojima ti je njihova pomoć unijela sunce u život, obasjala tvoje lice osmjehom… Ali nikad nije kasno za bilo koju dobru stvar u životu, pa tako i za zahvalnost. Reci danas, sada svome bližnjemu «Hvala» i «Volim te»-usprkos svim tvojim manama, jer ti si, isto kao i ja samo mali, običan stvor, od krvi i mesa koji je rođen da griješi, ali i da oprašta, te da se kroz život izgrađuje u Čovjeka…. |
ŠTO LJUBAV JEST, A ŠTO LJUBAV NIJE
|
Ljubav je, kad te zaboli trpljenje drugih, kad na svome tijelu osjetiš glad drugih ljudi, kad osamljenost i strah, nevolja i očaj malenih i slabih razdiru tvoje vlastito srce. Ljubav nije slaba. Ljubav nije slijepa. Ljubav nije negativan stav: pa ja ne činim nikakvo zlo. Ljubav nije neka pasivna snošljivost. Nije provjera drugog je li vrijedan ljubavi. Ljubiti znači voljeti konkretne ljude takve kakvi jesu, svaki dan, makar svakodnevni odnos bio ponekad užasno težak, makar antipatije i razočaranja, srdžba i gnušanje pokušavali ugušiti svaku dobru volju. Voljeti ljude jer su tako dragi, može lako svršiti katastrofalno. Jer ljudi nisu uvijek tako vrijedni ljubavi da bi ih se po sebi voljelo. Oprostiti neprijateljima, dati za pravo protivniku, na zlo uzvratiti dobrim, to ponekad nadilazi ljudske snage. PHILL BOSMANS |
Uspomene...
|
Svatko ima svoju knjigu uspomena koja kako život prolazi postaje sve deblja i deblja i čuva davno proživljene trenutke, davne snove, nadanja i događanja… Meni često naviru sjećanja na te dalje ili bliže prošle dane i onda se nižu slike u mojoj glavi koje barem na trenutak donesu prošla vremena… Na prošlost me podsjete dragi predmeti, određena mjesta, ljudi, mirisi… A u trenutak kada se otvori jedan list moje knjige uspomena, brzo za njim idu i drugi i prošlost opet zaživi barem na jedan tren… Takvi trenuci u meni bude osjećaj sjete, melankonije i često poželim da se opet vratim u te dane jer su uspomene privlačne… A što bi život bio bez uspomena, bez toga vrela koji neprestano, iznova iznosi našu prošlost? Bio bi cesta bez ikakvih tragova, samo nepregledna pustinja, ništavilo… Upravo zbog uspomena i sjećanja život je potpun i tako lijep i samo uz pomoć njih znamo da smo život proživjeli… |