Dani su moji već dugo
ko jesenja kiša što ne prestaje
tu sam, a nisam,
ja se ne prepoznajem,
a traje i traje i ne znam kraj…
S kim sad dijeli svoj loš dan
znam da samoću ne podnosi,
kome daje za pravo
da se njenim osjeća
samo da joj skrati dan…
Zašto samo s njom letim,
samo s njom se osjećam živ,
sve dublje tonem, sve brže padam
i da mogu, ŽELIM NESTATI…
Oliver Dragojević
Post je objavljen 19.07.2006. u 08:52 sati.