, zezan se, volin život, volin prijatelje, obitelj…
VOLIM TE, ČOVJEČE
|
Kada si zadnji put rekao svome bližnjem, prijatelju, bratu-«Volim te…, drago mi je što postojiš, hvala ti na svemu…» Ne sjećaš se?? Pa….nisi jedini…ima nas još… Znam, znam, ti to pokušavaš reći već nekoliko dana, mjeseci ili možda godina, ali ne ide, uvijek nešto iskrsne-premalo vremena, nezgodan trenutak, putovanje, posao, škola… Odgađaš to za sljedeće jutro, popodne, dan… A zašto? Zato što uvijek ima bitnijih stvari, zato što zapravo ni ne živiš u sadašnjosti, već možda tuguješ za prošlošću ili čezneš za budućnošću… Ili možda misliš da tvoj bližnji možda nije ni zavrijedio lijepu riječ-«Ionako ima mana…»-misliš… Nisi svjestan da smo mi ljudi ovisni o drugim ljudima, o suživotu s njima, jer je inače život samo jedna velika utopija. Nisi svjestan da bi ti bez njih život bio prazan i osamljen, tmuran i siv. Nisi svjestan da su tvoji bližnji ti koji te najbolje poznaju i koje ti najbolje poznaješ-sa svim njihovim manama i vrlinama. Zaboravljaš sve one trenutke u kojima ti je njihova pomoć unijela sunce u život, obasjala tvoje lice osmjehom… Ali nikad nije kasno za bilo koju dobru stvar u životu, pa tako i za zahvalnost. Reci danas, sada svome bližnjemu «Hvala» i «Volim te»-usprkos svim tvojim manama, jer ti si, isto kao i ja samo mali, običan stvor, od krvi i mesa koji je rođen da griješi, ali i da oprašta, te da se kroz život izgrađuje u Čovjeka…. |