Škrabotine
29.03.2007., četvrtak
UMNOŽAVANJE
|
ISUSOVA ĐAČKA KNJIŽICA Isus,koji boravi u internatu Sv. Filip,vraća se u Nazaret i donosi đačku knjižicu s ocjenama za drugo tromjesečje. One baš nisu dobre. Njegova ih je majka pročitala i ništa nije rekla, pohranjujući sve to u svom srcu. Ali ostaje najteže:treba je pokazati Josipu. Matematika:ništa ne zna,osim množiti(tj. umnožavati) kruhove i ribe. Nije čak svladao niti zbrajanje:tvrdi da su njegov Otac i On jednočine jedno. Kemija:ne izvodi tražene eksperimente. Čim mu se okrenu leđa,on pretvara vodu u vino kako bi nasmijao svoje drugove. Sport:umjesto da,kao svi ostali,nauči plivati,on hoda po vodi. Usmeno izražavanje:ima velike teškoće sa jasnim govorom. Uvijek se izražava u parabolama. Red:pogubio je sve svoje stvari u internatu. Bez srama izjavljuje da nema čak ni kamen kojeg bi koristio kao jastuk. Ponašanje:izražena tendencija da posjećuje strance,sirotinju, gubavce. Josip je kazao samome sebi da to uistinu tako dalje ne može,te da mora poduzeti mjere:"Dobro mali moj Isuse,budući da je tome tako,možeš prekrižiti(učiniti križ nad) (vazmenim) uskrsnim praznicima". Na mnogim mjestima bi dobro došlo Isusovo poznmavanje množenja. Mnoge obitelji a i umirovljenici bi rado da im se umnoži kruh a i primanja, pa makar to bilo samo za blagdane.Imamo bezbroj načina da olakšamo njihove brige. Ne treba njima puno.Iskreno me raduje da sam u prilici da gotovo svakodnevno pomognem nekima od njih da lakše prebrode teškoće,makar i sa sitnicama. |
23.03.2007., petak
Što mi za ovo treba naslov?
|
Danas sam uzela slobodan dan(ali samo u firmi). Jako mi se svidjela ideja o produženom vikendu :slobodno mi je prijalo ko budali šamar!Imačla sam dobar izgovor,gruntovnica. Kad tamo odem mogu slobodno ponijeti Rat i mir da mi prođe vrijeme.Uglavnom kak bilo da bilo obavljeno. Točka. Kako izrežirati ovaj moj slobodni au isto vrijeme posvetiti dovoljno pažnje onima koji to očekuju od mene, obaviti sve one poslove(koji to za druge nisu i ne vide ih,doduše nije uvijk tako) ukrasti malo za sebe da vuk bude sit i koze na broju.Uglavnom ne smijem glasno izgovoriti: ovo je moj slobodan dan, da se ne bi neki nosići digli do neba.I tako ja cijeli dan balansiram između potreba, želja i dugih noseva i evo uspješno dođoh do večeri kad nedam oardona ,ovo je moje vrijeme. Znate neko noćas radi. Sad mi je drago što me sin nagovorio na ovo. Mogu brljezgat što god mi padne na pamet a to nevide moji.Kak je bilo lijepo danas sjediti na terasi kafića na suncu i piti kavu a negledati na sat !?Inače bi na poslu jurcala od obaveze do obaveze, zapisivala da ne zaboravim,jer i to je sve češća pojavava.U isto vrijeme morala bih u svakom trenu strplivo saslušati što koga boli,što mu treba, na koga se žali, tko mu nije pomogao na vrijeme i sve lijepo diplomatski rješavati. A zašto ja o svemu tome sada razmišljam? Pa ovo je moj slobodan dan! Izgleda da mi vrijeme ističe jer me dečko iza leđa već pita dali ću brzo biti gotova. Večeras je stigao i drugi fdečko pa će ovaj vikend biti ratatata!Ali sutra je subota. Volim taj dan! Ugodan vikend svima koji ga imaju slobodnog a onim drugim: žao mi me, možda drugi put. |
19.03.2007., ponedjeljak
Labirinti
|
Nije samo jedan,ima ih bezbroj.Koliko god ih mi ustvari želimo.Idu u različitim smjerovima a ipak se susreću, poništavaju ili još više zapetljavaju. Kada kreneš u njihove tajne unutrašnjosti kao da te ponese bujica,za trenutak, a onda se ponekad i nasukaš na neku slabo vidljivu hrid ili sam stvoriš svoju hrid pa zapneš. Kompleksno a u svemu tome tako malo vremena za oazu ili klupu iza nekog od zidova labirinta.Trebam tu klupu . Rado bi da uđem u unutra i izoliram se i bolje se upoznam sa onim unutra. Vjerujem da dovoljno da ispuni sve. Sve ono što ne znam, ne želim nikom otkriti i želim sačuvati kao svoju tajnu a pretvarati se u isto vrijeme da tu tajnu neznam.Vjeruje da je u unutra iskrica koja me čeka da se upoznamo i pođemo skupa na putovanje. Za sada još uvijek tek spremam kofere. Vjerujem da znam koji je pravi ulaz u labirint, a što je još važnije, znamtko će pomoći i biti mi vjerni pratilac na putovanju. Pa bez njega to ne bi ni imalo smisla! |
11.03.2007., nedjelja
Drugi pokušaj
|
Moj prvi blog je bio samo proba u mom snalaženju u ovim vodama. Nije proslo potpuno nezapaženo, mada neznam da li mi je to drago. Još uvijek nemam jasnu predstavu o čemu u stvari želi pisati. Neke mi se teme nameću ali još nisam odabrala. Još uvijek uveseljavam sina kad zapnem ili zaboravim kako sam upisala lozinku ili slično pa on puca od smijeha . Jeli u redu da vam djeca čitaju blog? Možda i jest. Danas mi je vjest da je jednoj mladoj mami koja je bolesna i u bolnici , a ima bebača od mjesec dana, bolje, uljepšala dan.  |
05.03.2007., ponedjeljak
Predstavljanje
|
Ovo je moj prvi blog koji sam napisala na nagovor svoga sina da bi se on imao čemu smijati. |
