MonoperajAnka




Blog.hr




MonoperajAnka Home
U nedostatku vremena za češljanje po listama, otkrila sam uglavnom one blogere koji mi se sami jave, tj. ostave komentar ... neki su stalno tu, a ima i stalno novih.
Dobro mi došli svi!




MonoperajAnka E-Mail
... nemam nekih opakih ambicija, jednostavno ću neke svoje misli podijeliti s nekim koga zanima ...

MALI RJEČNIK MonoperajAnke Jr.
Tommimiđeri = Tom & Jerry
Ivaj = Ivan
pukovati = kupovati
pukaonica = kupaonica
mačuju se = mačevaju se
ja ti budem velila = ja ću ti reći
pirureta = pirueta
klopovac = poklopac
prokolica = trokolica
tobonak = tobogan
pikava voda = Jamnička
gimagama = kišobran
peblete = tablete
Dućanice = Kućanice
ustrujila = uključila u struju
mamino, menino = mamino, moje
goluf = kolut (npr. naprijed)
kotumenti = dokumenti
dindon = muški spolni organ
Šuma stribovora = Šuma striborova
gabelica = vilica
špikote = piškote
kadevade = Badewanne tj. kada
štajnčić = kamenčić
karotica = mrkvica
murmelica = pikulica
izaime = prezime
Zejuitenvize = Jesuitenwiese (u Prateru)
odbliži me = odmakni me od stola
pupica = lutkica
mrveno = jako malo, sitno
olovo soko = oko sokolovo
grudnik = rudnik
grčka meteorologija = grčka mitologija
mrv = crv


Pregled tekstova
Metastaze društva
Ženska samosvijest
Domoljubni odgoj ne poznaje granice
Dnevnik propadanja ili navodnog rasta?
Gibonni u Beču
Caru carevo, Bogu Božje
Politika i glazba...
Emancipacija na balkanski...
Pozivnica...
Uoči rođendana
Austrijski "Ples sa zvijezdama" – uživo
Damir Stojić kod Stankovića
Domovinski čušpajz
"Stare kosti...
"Zajedničko slavlje mira"
Ne-zaustavljeni glas
Natjecanja i nagrade
Političari – zabranjeni ljudi
Desetljeće bračne sreće
Krenuli smo u školu...
Tko je naš bližnji na godišnjem odmoru?
Ribarenje i ribarsko prigovaranje 2010.
Winxice protiv Starwarsa
Pale sam na svijetu
Varšavska-intuitivno
Majko moja!
Ona lebdi...
"Kad si već na nogama...
Što (mi) znači nositi križ?
Zašto me (između ostalog) nema
Rođendansko kazalište lutaka
Zbogom Speedy
Kršćanska načela po farizejima
Tko mljacka barke?
Tata je osvojio bokal!
Naš prvi Flohmarkt
Ljetni ljubić
Odmor nakon godišnjeg odmora
Majčin Dan
Školovanja, titule i sl.
Batina je iz Raja izašla - 2. dio
Batina je iz Raja izašla
Linzer Torte
Mir na Zemlji - On s Marsa
Sveti Nikola je bio Turčin!
Imamo gramofon!
Dobri duh Casper
Oliver u Konzerthaus-u... ili o perspektivi
Meditacija o Svjetskom danu hrane...
Kad igračke ožive
Tko je Antonija Balek?-O efektu medalje
Jesu li Podravci škrti?
Tour de Podravina
Novaljski trijatar-2.godina
Sjećanja (po moru)
Ludi provodi, morski...
Mediteranski (ne)red
Odmor nakon godišnjeg odmora
Zasluženi odmor
Nogometno ludilo...
Maratonka
Tko ima bolje luđake?
Rattatouile
Majstor u kući
Tko je ovdje lud?
Predrođendansko ludilo
"Pjesma" umjesto posta
(Ne)privlačnost križa
(Ne)slavlja razna...
Rođendanske čestitke djevojčici
Znate li vi tko sam ja? Pa, taj i taj...
Poziv na građansku bunu!
Filozofija života za štednjakom
Dragi Lastane!
Zaboravljeni Božić
Plivam!
Na čemu si ti?
Tko su naši junaci?
Prelaženje granica... ili "Kad će braco?"
Anđeli koji se smiju
Kad domaja krvari
Papa, kineska haljina i pumpa-dućan
"Sve što vam treba je ljubav...
Nesreća dolazi tri puta zaredom
Novaljski trijatar
Servis na moru
Morski pozdravi
Selidba...
Kada reći zbogom?
Počelo je...
Oluja svih oluja...
Izgubljeno-nađeno
Priča sa zadanim riječima
Reci mi nježno, nježnije...
Hvala gospodine Miliću..._______(Xportal)
Poziv za gospodina Mandića_____(Xportal)
Blogo-rođendanska promišljanja
Integracija u tijeku
Bazeni i čevapi
Zbogom Supekovom humanizmu _(Xportal)
Noćna mora - antiDora
Noćna mora - antiDora _________(Xportal)
Prve tri su najvažnije...
"Pustite malene k meni"
Falco - austrijski pjesnik
Falco kao pjesnik ______________(Xportal)
Gavran ili svraka, oprost i dr...
Ljemetija
Sretna 2007!
Božić bez Ane... Uskrs bez Irene
Jaje od guske
Čini li uspjeh smisao?___________(Xportal)
Beču Mozart-Zagrebu narodnjaci(Xportal)
Ispovijed
Tko se boji Sv.Nikole... ________(Xportal)
"Pošten - j...n"
Pioniri maleni _________________(Xportal)
Austro- Ugarska birokracija ____(Xportal)
Prevareni i poniženi ... ________(Xportal)
Kapitalizam u obrazovanju
Licht in der Laterne,
Mali ovisnici
O mrtvima sve najbolje
Akumuliranje cinjenica...
Lange Nacht der Museen - 2.put
Majčinstvo i karijera
Dogodilo se...
Vienna World Records Day 2006
Djevojčicin čušpajz
Jesen u mom gradu
Dobro i loše
Kulturološko - bračne razlike
Madžarski turizam
Nije u šoldima sve...
Pjesma povratnice (umjesto posta)
Bye, bye mašem svima ...
Društvo znanja ili SF
Gastiči, dotepenci i dr.
Nogometna histerija
Vjerski turizam na austrijski način
Evo banke cigane moj...
Uskrs na groblju
Upoznajte Krešu!
Rođendanska antidepra
Kako sam postala izdajnica?
Hvala Blogu...
Beč - veliki pseći WC
Profesionalnost i podobnost
"Teta, darf ich bombe?"
Zločin i kazna
A i tata ima dvojku...
Dvije su mi godine tek ili već
Ljubav
Austrijski impresionizam
Umijeće (blogerskog) putovanja
Kondore...javi se
Griessknödel mit Zwetschkenröster
Novi život vrtićki
I skuhali su nam...
Što nam kuhaju Sv.Nikola i Djed Mraz
Slučaj Duje ili dvostruka mjerila
Aquashow 2005
Bečki sportski festival 2005.
Glorija - iza kulisa
Imam koncept
Nedjeljne misli
Sretno dijete
Privatni i javni govor
Očinstvo
Gotovani, na gotov´s!
Ružno pače
Petoljetka
Tata, kupi mi auto
Ni o čemu...
Bolest...
Ribarenje i ribarsko prigovaranje
Pakiranje
Stari morski vuk
Planska gradnja
Morski doživljaji MonoperajAnke
Pepe-pljuga
Vratija se Šime...
Sitne duše slovenske
Odoh ja...
Predizborne jagode
Rušitelji tabua-bečki hedonizam
Eurosong
Priča iz Hrvatske
Kraj svijeta?
Praznik sporta
Crvenkapica i ostale bajke...
Niš' ne kužim,ali imamo Papu
Kupujmo hrvatsko!
"Budeš ti vidjela"
Sretan mi rođendan
Ivan Pavao II - trag u vremenu
Sanjala sam Uskrs
Vratila sam se...
Proljetna generalka
Stiglo je proljeće!
Dan drugi...
Igranje sa Suncem,dijeta...
Čestitka za Mr. Perfect-a
Sretan Dan žena!
Čovik je čovik, a pas je pas
Iskustvo
Ajd' baš da probam...
Čega ćete se odreći u Korizmi?
Sportski vikend...pobjede i porazi
Što sve žene rade za dva jaja
Mali vodič kroz Beč
Teletubbiesi
Prosvijetlite me...
SPP - još nije gotovo
...i Nova godina
Sretan Božić
Čola je zakon
Na svijetu postoji jedno carstvo
Kaj vi ljudi nemate pametnijeg posla?
Advent u Beču
Najbolje hrenofke i Hašekov Švejk
Hrvatska je jedna vrlo katolička...
U zdravom tijelu zdrav duh!
Take the money and run
Sretan rođendan!
Dragi i drage moje...
Informiraj me o svemu
Tražili ste, gledajte!
Sjećanje na Irenu
Rubens iz dječjih kolica
Gdje je mladost nestala?
Zmazanoća je in
Smeće
Lange Nacht der Museen
Barbarella
Pasija-1.dio
Vau, postala sam "almost"cool
Tim bildingi i ostala menađerska...
Nemam kaj za dodati...
Esterajhersko (ne)znanje
Sir i vrhnje...u ulici jorgovana
Dolje monopolisti!
Meteoropatija
Umtausch, bitte!
Kaj su to neke feministice na Blogu?
Hoćemo li plaćati blog?
Susjeda i ostale ženice
Hrvatski lopovi
Ima još nešto...
Što je meni blog?
Terorizam je došao...
Zakaj ja ne volim ponedelek...
Bravo dečki!
Novalja mog djetinjstva
Sportski novinari
Šuvarova generacija
Cool, happy iliti hepi, sex...
Naplatne kucice,granice
Ne dam se u auto
Vatreno u Europu
Biti mama

CreativeCommonsLicense
Creative Commons License

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom:
- Imenovanje
- Nekomercijalno
- Bez prerada

< srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

08.07.2010., četvrtak

Ribarenje i ribarsko prigovaranje 2010.

Ništa od moje najavljene teme u prošlom postu. Barem ne za sada. Djevojčica paradira u Star Wars majici po moru i proživljava ovu fazu u novom-starom okruženju.

Evo me opet u našoj ljetnoj oazi u domaji koja mi nakon prvih par dana raspremanja, borbe s posljedicama bure i vlage nakon godine dana u kući i dvorištu, nudi konačno priliku i da mi odmor krene u pravcu te riječi. Kako smo došli polubolesni, a nismo se htjeli odreći odmah kupanja i druženja, malo je potrajalo dok sve nije došlo na svoje uobičajeno mjesto. Pa tako i naša ljetna noćna druženja i razgovori o svijetu i Bogu kojima si uz neki zalogaj i čašu vina ili pive (ipak smo se sastali pod izlikom zajedničkog gledanja nogometa) dajemo oduška u promišljanju i polemiziranju raznih tema kojima je zajednička želja da se protresu pod okriljem ljetne noći, laganog žamora iz drugih oaza i povremenog prekidanja polupospane, ali još uvijek zaigrane dječice. Kako smo mi neka vrsta polutipičnih gastića, a trenutno smo okruženi našim, već starodjedilačkim hrvatskim, i prirode i kampiranja željnim austrijskim prijateljima, povoda za razgovore ne nedostaje. Ipak ima nekih tema kojima se gotovo svake godine, s možda drugim povodima, uvijek nanovo vraćamo. U već gotovo uhodanoj tradiciji i ovogodišnje prvo ugodno zajedničko druženje započeli smo predstavom Novaljskog trijatra. Ove godine je novaljsko kazališno ljeto bilo otvoreno predstavom Art teatra o odnosima, promjenama životnih okolnosti i njihovom utjecaju na ljude i njihovo međusobno prijateljstvo i prije svega o (ne)iskrenosti u prijateljskoj komunikaciji. Očito smo i sami zaplovili tim morem iz kojega se svatko želi vratiti s nekim ulovom.

Povod je ovog puta bila izjava kako je muž moje austrijske prijateljice, koja ljetuje u blizini, preuzeo njezino prezime. Sad kada to pišem, sjećam se da je tome slijedila neka priča i više nisam niti sigurna je li to tako ispalo, ili se umiješala ljuta gospođa majka prijateljičinog supruga, koja je protestirala i tako priči dala pravi životni zaplet. Ako se ne varam, postignut je dogovor da muž zadrži prezime, a za uzvrat krene na razgovore ugodne kod stručnjaka za iste, ne bi li osvijestio svoju poziciju u odnosu na gospođu majku i tako napravio mjesta za svoju buduću ženu. U svakom slučaju, priču ću sada provjeriti, jer su oboje sada u blizini, a izazvala je onu drugu vrstu bure u našem malom mistu. Dakle, sama spremnost jednog Austrijanca da preuzme suprugino prezime, zahuktala je borbene redove hrvatskih muževa uz poklič Nikole Šubića Zrinjskog: "U boj, u boj, mač iz toka braćo." Jučer Turci, pred dvadesetak godina pobunjeni Srbi, a danas se brani dostojanstvo hrvatskih tradicijskih obiteljskih vrijednosti, a jedan od posljednjih bastiona te borbe je prenošenje očevog prezimena. Jer kako sam nakon malo nezgodnog kopanja uspjela dokučiti, sve smo im (mi, žene) već uzeli, oni nama ne mogu majčinstvo (čitaj rađanje-dala bih ga sutra s užitkom da mogu) pre-uzeti, pa ostavimo barem tu dobru staru navadu da se dijete zove kao ja. Ne zaboravljajući pri tom spomenuti da je očinstvo ionako uvijek upitno, pa prenošenje očevog prezimena daje neki osjećaj sigurnosti ili čak i zadovoljštine za moguću ne-sigurnost. Ja sam u čitavoj priči uz još jednu dragu i pametnu tišu sestru-travarku (brat umjetnik ju je odmah prozvao vješticom), predstavljala bahate emancipirane žene koje se stalno nešto bune, a imaju već sve. Uključujući i muževo prezime koje nosi i djevojčica. Svoje djevojačko sam svela u Austriji na jedno početno slovo s točkom, dakle nitko ga i ne izgovara. Ali tog jednog slova se neću odreći. Sad se u meni zahuktava Mulan (prva asocijacija žene-ratnice zbog crtića koje gledam s djevojčicom), oštre se verbalni mačevi i borba se nastavlja. Na primjedbu zašto onda nisam zadržala majčino prezime (koje je opet od njezinog oca) nisam u potpunosti odgovorila, jer imam svoje privatne razloge koje ne želim iznositi. Ali čak i uz očevo prezime koje nosim, osjećam da mi to prezime puno više pripada, jer me otac odgojio (uz majku, naravno) i s njime sam odrasla, preuzela neke stavove i mislim da me u svakom slučaju određuje više od prezimena kojega nosi Savršeni i od kojega se po mnogo čemu razlikujem. Ali vratimo se mi daljnjem prigovaranju. Kažu muška braća, oni sve jednako rade kao i mi, i ne rade od toga toliku buku, ne bune se, ne jadaju jedan drugome kako im žena nema, već strpljivo podnose (nisu rekli kako i koliko) sudbinu ravnopravnih roditelja. Savršeni ovdje zauzima svoju dobro odnjegovanu poziciju UN-promatrača, koji nisu nikada intervenirali kad je trebalo, ali je izvukla svu korist za sebe, kimajući glavom na govor brata-umjetnika. Neutralnost zajamčena. Kažem ja da to nije istina, jer bi to značilo da smo potpuno isti i da nema razlike u muškom i ženskom načinu. A znamo iz iskustva da te razlike postoje i da stvari rješavamo različito, i hvala Bogu na tome. Mala digresija, sjetila sam se svoje rasprave s jednom blog-feministicom od prije par godina i kako sam tada zaključila da mi način agresivnog argumentiranja ne odgovara. Pitam se pretvaram li se u određenim situacijama u drukčije oblike ili sam to sve ja jedna te ista? Makar ovo još ne smatram agresivnim, već argumentiranim razgovorom. Premda braća to očito drukčije vide. Ali vratimo se razgovoru, još uvijek ugodnom. Kažu braća dakle, oni sve rade kao i mi i u jednakom obimu kad su kod kuće naravno, jer netko mora i zarađivati za kruh, jel tak? Poslovi njihovih jednako ili i više obrazovanih žena znamo ne donose jednaku zaradu, pa se mora radit, sve je to u dobroj tradiciji koju u tom kontekstu ne spominje nitko. Ali su ljuti, jer žene primjećuju da ih ima manje kod kuće - bezobrazna primjedba. Kao i hrpa drugih. Nego, ova tema nas ionako nije nikada dovela dalje od kreveta na kraju priče, jer tamo ne-ravnopravnost nije toliko bitna, dapače gubi se u više ili manje ravnopravnim različitim položajima i pozama. Nekim meni još teško rekonstruiranim slijedom, se obično nakon ove teme zakačimo udicom za homoseksualce. A da, raspad obiteljskih tradicijskih vrijednosti. Samo je jedan korak od odbacivanja muževog prezimena do sklapanja brakova među homoseksualcima. Jer kako kaže moj brat-umjetnik (stvarno mi je drag kad se tako uzbudi): "Onda ajmo igrati nogomet rukama, promijenimo sva pravila." Opasno je to mijenjanje, krene se mic po mic, daš ruku, a ode šaka , a možda i neki drugi organ. Popapala maca. I onda je uslijedila njegova rečenica na koju sam ja reagirala. Razgovor je postao manje ugodan. Nisam imala osjećaj da sam bila nepristojna, ali sam povrijedila svog muškog brata, a kasnije kada sam pokušala shvatiti kako i zašto, jer mi je žao kad se netko zbog mojih izjava osjeća loše, skužila sam pa ću pokušati objasniti i nadam se da će brat-umjetnik pročitati ovo. Dakle, reče on nešto u stilu (citiram možda nepotpuno). "Mi svi želimo promjene i napredak u našim životima." I ja ga na to prekinem, jer mi se taj tip političkog govora kada netko govori nešto u ime svih, a nije potpuno jasno što se misli, aktiviraju senzori za pojašnjenje. I prekinem ja njega bezobrazno i bahato kako mi svi možda ne želimo uvijek napredak i promjenu. On se zbuni i nije mu jasno što ova kvazi-feministički-polu-emancipirana-ne-do-mozgana sestra opet hoće. Sad se bori za ravnopravnost, a kad on spomene napredak i promjene, onda se opet buni. U prijevodu jednostavnijeg muškog izričaja: "Koji ti je ????" E, pa evo koji mi je. Mislim da prvo trebamo osvijestiti činjenicu da svaka promjena nije nužno napredak, i da čak i ako to dvoje ostavimo kao sinonim, za svakoga od nas to nešto drugo. Ne zaboravimo da smo se izborili kroz povijest za to individualno pravo svakoga da svijet doživljava kako želi i da su opće norme promijenile sadržaj, ili ga izgubile, kako vole ponavljati neki moralni autoriteti. A ako malo promotrimo teme našeg razgovora od malo prije (nisam sve niti spomenula), meni se čini da nam nek promjene jako teško padaju. Pa se mi, pozemljari suvremenog svijeta, danas, nakon hrpe promjena i(li) napretka pokušavamo sve više vratiti nekim starim, prijašnjim modelima. Ili barem u nekim područjima, i to svatko u nečem drugom.Tako sam se ja u razgovoru sa svojom tišom sestrom, dok su braća još gledala utakmicu, razgovarala o promjenama i napretku naše male oaze, koje se ja kao unuka starosjedioca, jako dobro sjećam još od prije tridesetak i nešto godina. I zaključile smo kako su te promjene narušile dijelom onu ljepotu i mir koji je na nekim mjestima vladao. Doznala sam i kako je Plava Laguna (tako ju za sada zovemo) totalno izmijenjena i zasipana šoderom da ima više mjesta za vlasnike apartmanskog naselja. Ja sam zavapila za mjestom svojih mladenačkih uspomena. Promijenjeno je. Uslijed napretka. I to je normalno, kažu. Sve se mijenja. Ali dokle. Gdje je granica? Tko će odrediti? Jednakom prijetnjom kojom braća osjećaju opasnost od preuzimanja prezimena po ženskoj liniji, osjećam ja i nelagodu promjena u laguni mojih sjećanja i uspomena. Nakon završetka polu-odgledane utakmice vratio se jedan drugi stariji brat koji se oduvijek borio za pravicu i komentirali smo zajedno s dragom tišom sestrom kako nam se suvremena psihologija odgoja djece ne sviđa u nekim stvarima i ne želimo neke promjene u tom području. Kao nezagovornici odgoja bez doze straha i po sistemu neka sve otkriju sami i bezgraničnog povjerenja svrstali smo se jednako tako u krug tradicionalista. Dakle, ni tu nam se promjene u nekoj tzv. općoj svijesti društva ne sviđaju, niti ih prihvaćamo. Ako tome dodam temu svog brata-umjetnika o laganom gubljenju svih granica unutar obitelji i njegovom neprihvaćanju posvajanja djece unutar homoseksualnih parova, očito je da svatko od nas ima neko područje, koje ne želi mijenjati i podvrgnuti navodnom civilizacijskom napretku. I zato sam reagirala na tu rečenicu. Možda u nekim stvarima želimo promjenu i napredak, ali protiv nekih će se opet svatko od nas kad-tad pobuniti. Mi svi rado ljetujemo u našoj oazi, izmjenjenoj, izbetoniranoj, izapartmaniziranoj i da nije velike kuće s apartmanima, gdje smo u jednoj od njih i mi vodili naš noćni razgovor, ne bi se mi vjerojatno niti sreli i sprijateljili i djeca se ne bi zajedno igrala. I naravno upecamo se mi neizgovoreno, ali sigurno na udicu konformizma, dvoličnosti, nedosljednosti, neautentičnosti. A tko je tu bolji protagonist od Crkve? Rimokatoličke, naravno, pa ipak smo mi svi braća i sestre - Hrvati. A kod Hrvata je običaj da se i ono malo ateista i agnostika jednim dijelom priključi toj omraženoj instituciji, kad-tad zbog tradicije i očuvanja nacionalnog identiteta. Teško je biti izvan struje, pogotovo u Hrvatskoj. Teško je biti dosljedan vjernik i član vjerske zajednice. A koliko je tek teže biti dosljedan ne-vjernik. U Hrvatskoj, mislim. Možda je Hitler u svojoj namjeri da diskreditira katoličku Crkvu uvođenjem crkvenog poreza, doista na kraju izokrenuo priču o zlim i dobrim namjerama. Tako je filtrirao ljude koji pristajući i na taj porez u ime svoje vjere, smanjio broj prijavljenih vjernika, ali odbacio i neke koji su izašli formalno, ali u sebi se nisu odrekli vjere. U Hrvatskoj svi plaćaju (manje, ali opet) neki iznos iz proračuna za Crkvu htjeli to ili ne. Jer žive u demokraciji. A velika većina se izjašnjava kao vjernici. To je cijena nevjernika. Koja je cijena Crkve i vjernika? Tko se uopće usuđuje odrediti nečiju vjeru? Na to nema nitko pravo. Pripadnost jednoj određenoj organizaciji je druga stvar. Ako vam je početna pozicija takva da kažete: "Ja ne pripadam srcem toj zajednici i ne odlazim na vjerske rituale, jer nemam dojam da pomažu i rade ono što bi trebali.", a formalno ste njezin član, događa se klasična hrvatska priča o najomraženijoj i kažu najbogatijoj instituciji, koja ima velik broj članova koji nisu spremni boriti se za nju. Niti ju zapravo poznaju iznutre, govore po dojmu i osjećaju. Koji možda i nije skroz pogrešan, ali nije pošten, jer ne postoji niti želja da se upozna institucija. Oni koji su ju, unatoč svim problemima, spremni izgrađivati imaju tada dupli posao, jer se moraju boriti sa nepravilnostima zajednice, ali i s velikim brojem navodnih članova koji ju vide samo izvana i ne dijele obnoviteljsku snagu, koja joj definitivno treba. Ali ne iz te pozicije. Kada bi nekom domoljubnom Hrvatu napravili paradigmu sa zemljom koja se trebala osloboditi pobunjenih Srba i ušla u rat za obranu i suverenitet, kako i Crkva u Hrvata treba branitelje, a ne komformiste koji će reći: "To nije naša borba, dobro je nama i ovako, ne diramo se, oni pričaju svoje, nisu autentični, a nismo niti mi, odemo povremeno kada nam treba neki obred.", ne znam kako bi reagirali. Možda bi rekli kako im ne treba institucija ili neko vanjsko obilježje za svoju intimnu vjeru. Ako bih ja na to dodala kako je onda jednako tako moguće živjeti i svoj nacionalni identitet bez isticanja nekih formalnih vanjskih obilježja, pretpostavljam da bi to bilo shvaćeno kao bogohuljenje ili narodohuljenje. I nadoveže se brat-pravdenik kako je crkva u Hrvata odredila da je jedino vjenčana zajednica vrijedna i prihvaćena u društvu, pa su i oni pristali na tu društvenu normu kada su već imali dijete. A ja se pitam je li to odredila Crkva za svaku osobu ili se tu podrazumijevaju članovi te zajednice. Tko je dozvolio da Crkva, koja ima pravo i obavezu govoriti i upozoravati na djelovanje u društvu, postane opće mjerilo i za ateiste i agnostike? Sjetite se samo zadnjih predsjedničkih izbora u domaji - kandidat koji je propagirao vjeru (bez obzira na sadržaj i način na koji je komunicirao) je bio označen kao pro-hrvatski i čak i od nekih ljudi u Crkvi podržavan (očiti dokaz da Crkva treba obnovu), dok je današnji predsjednik bio zbog ne-vjerskog uvjerenja, koje očito pokušava dosljedno živjeti, bio od mnogih odmah diskvalificiran. Po meni su to omogućili sami ateisti i agnostici, koji se nisu pobunili u svom konformizmu, a tu posebnu odgovornost stavljam na političare, koji sami nisu vjernici, ali propagiraju katoličanstvo kao nacionalno obilježje i čuvanje dobre stare tradicije. Tradicija je po meni dobra ako je autentična i življena. A ako postoji samo kao vanjska forma bez sadržaja, neka se mijenja. Ali tko sam ja da sudim? Čak ni ne živim više ovdje. Ali volim doći, pecati, prigovarati i družiti se, nadam se da mi ne zamjeraju moji sunarodnjaci što iznosim svoje mišljenje, ne (nužno) kako bih pametovala, već kako bih u ugodnom razgovoru objasnila svoje stavove. A to radim samo sa ljudima do kojih mi je stalo. Zato sam se i raspisala. A kako nemam interneta u oazi, objavit ću tekst putem nekog modernog internet cafe-a i tako potvrditi svoju dvoličnost u vezi napretka koji mi se u tom području dopisivanja i objavljivanja jako sviđa, ali Lagunu im neću zaboraviti. Tim više što je njezin izvorni naziv Babe - što sjajno paše opčinjenosti najmanje dviju baba njome.

Doći ću za par dana provjeriti jeste li i vi upecali štogod sličnoga u zadnje vrijeme.
- 19:30 - Komentiraj (9) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se