nedjelja, 18.05.2008.
jedan stih malo je...
štogod napišem neće biti dovljno,
zvučat će isprazno,
neće moći dočarati moje osjećaje,
niti objasniti moju ljubav...
usporedba sa suncem, nebom i zvijezdama
ne može zamijeniti zagrljaj ljubavi...
pa i da najboljem pjesniku povjerim
da umjesto mene stihove ti napiše,
nećeš me uspjeti osjetiti
- najljepši stihovi ne mogu
poljubac ti umjesto mene
na usne medene utisnuti...
svi moji stihovi,
koje ispisujem po bijelom papiru,
ne mogu prikazati
ono što moje srce osjeća,
ono što moje srce jest.
a srce je moje potpuno ispunjeno,
konačno sretno,
srcu mom pripadaš ti
srce moje jesi ti
sretna sam što došao si
u moj život, najdraži
sretna jer si svjetlo moje
sretna jer zajedno smo otkrili
što je ljubav doista...
ipak jedna mrvica iz prikrajka vreba,
želi mračnom sjenom nadviti našu ljubav...
daljina, koja okrutno nas razdvaja,
rastužuje, prijeti...
ali moje srce zna da smo jači od svega
da ljubav naša može uništiti
svaki kilometar,
može uništiti i njih sedamsto...
jednom,
naša srca će biti mirna
- neće više biti odlazaka,
sumornog nadanja, besciljnog lutanja,
čekanja...
tog prokletog čekanja...
a kolodvori će postati samo dio nekog grada,
više neće biti tužan dio naše ljubavi...
- 14:09 -
U tu beskrajnost moja miso tone... (17) - Isprintaj - #
