bastard

nedjelja, 25.10.2009.

hej fani, hej

slike kerumovog nasljednika sigurno ste vidjeli, ali jel' vas troje čulo ovo ?



sutra sam dežuran, a ne da mi se. jedino što mi se mota po glavi je kava i novine u utorak ujutro na cvjetnom. super osjećaj kad iziđeš iz onog kaveza. pozdraf ...

- 22:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.10.2009.

o čokoladi s mjehurićima i predsjednicima

nakon dugo vremena, mjerena jedinica je mjesec, evo par rečenica. tek tako. palo mi na pamet, dok sam gledao onu reklamu za dorininu čokoladu s mjehurićima, da bi mogao i nažvrljati par rečenica na blogu. dok ne zaboravim lozinku za ulogirati se.

a kad smo već kod te reklame svaka čast ljudima iz kraša na toj ideji. doduše, čini mi se da su kopirali milku jer i oni imaju čokoladu s mjehurićima. uglavnom, svaka čast jednima i drugima. ideja je stvarno dobra. prodaju ljudima upola manje čokolade i zrak. i to po istoj cijeni kao da prodaju običnu čokoladu. a onda mi je palo na pamet da je šef kraša ujedno i predsjednički kandidat. nadam se da neće i nama ostalima koji ne jedemo čokoladu uspjeti prodati zrak, maglu ili nešto slično ako postane šef lijepe naše.

doduše, moglo bi biti i još gore. recimo da se banditić ipak kandidira. nakon što uvede naplatu parkinga i u privatnim garažama i dvorištima sigurno bi naplaćivao i zrak koji udahnete kad uđete u širi centar zagreba i ostalih većih i manjih gradova. a s tim novcem ne samo da bi napravio pelješki most samo tako, nego bi vjerojatno napravio i tunel iz zagreba do ulaska na most. uz određenu proviziju naravno. a nije isključeno da bi dolje negdje napravio i skijalište s umjetnim snijegom. kad već mogu ovi u dubaiju...

bilo bi dosta trkeljanja zasad. dnevni zadatak sam ispunio i sad se mogu izvaliti na trosjed te najvjerojatnije zaspati za dvije minute. eventualno tri. do čitanja...

- 20:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.01.2009.

grintanje starog grintavca

jučer je bio koncert prljavaca u areni. popili smo u jednom bircu podosta piva i dobili besplatne ulaznice. dugo već nisam slušao prljavce i sve u svemu koncert je bio dobar. instrumental iz heroja ulice mi je zakon.



znam da sam partibrejker koji uvijek nešto zanovijeta. ovo i ono. da li nam je potrebna snježna kraljica sa najbogatijim nagradnim fondom u svjetskom kupu, skijalište na sljemenu koje je koštalo oko dvjestotinjak milijuna kuna plus godišnje održavanje za nekoliko dana skijanja te zašto pada snijeg, kada će doći ljeto i slično. ali ja još uvijek mislim da nam nije trebao sav taj cirkus sa svjetskim prvenstvom. za otvorenje dvorane grad ja za koncert prljavaca dao samo 378 tisuća kuna iz vašeg džepa. barem tako piše u jednim dnevnim novinama. i to da bi se otvorila dvorana koja je koštala samo 650 miljuna kuna koje su političari uzeli iz vašeg džepa. a to je samo jedna dvorana. sve skupa navodno košta samo oko dvije milijarde kuna koje ćete vi platiti. jedan dio novca će se vratiti od ulaznica, marketinga, tv prava, podizanja ugleda hrvatske u svijetu među onim narodima i kulturama koje cijene ljude koji vole troštiti iznad svojih mogućnosti i slično. nadam se da sam u krivu, ali čini mi se da se neće niti pola uloženog novca vratiti.

druga stvar koju ne razumijem su ljudi koji na sve to sliježu ramenima i kažu da je dobro da se barem nešto događa. u redu, imat ćemo svjetsko prvenstvo u hrvatskoj, ljudi će otići na nekoliko utakmica, uživati jer naši lakoćom melju njihove i onda nakon toga tridesetak godina otplaćivati kredite koji su podignuti da bi se sve to izgradilo i organiziralo. igradit će se pokoja škola, vrtić, bazen za učenike i građane ili bolnica manje, imat ćemo lošije ceste ili zdravstvo kojima bi sigurno dvije milijarde kuna dobro došlo. evo jedan primjer, nedavno sam se nemalo iznenadio kad sam čuo da u hitnoj pomoći u vrbovcu na teren izlazi samo vozač i liječnik. a u cijelom svijetu, osim možda u afganistanu, jednu ekipu hitne pomoći čini tim koji se sastoji od vozača, tehničara i liječnika. nije valjda bez veze tako. po mojem skromnom mišljenju hitna pomoć koja je tako pružena ipak nije na najvišoj mogućoj razini. i to sve na četrdesetak kilometara od metropole. ali imat ćemo svjetsko prvenstvo u hrvatskoj.

mogao bih se sjetiti još nekoliko primjera, ali ionako nema smisla. nadam se da sam u krivu. bilo bi najbolje tako.

- 00:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.12.2008.

video, putovanja, nostalgija

ovo je video koji je pobijedio na natječaju koji je organizitao hostelworld. tražio se najbolji video s putovanja.



bio sam na nekima od tih mjesta, na većini ne, ali svejedno me video podsjetio na sva moja putovanja. sjećanja i emocije su se pojavile kao što prousta vraća natrag u prošlost onaj njegov kolačić. misim da je madeline ili tako nešto. sjećanja na različita mjesta, ali još više na puno genijalnih ljudi koje sam upoznao. kod backpackera mi se jako sviđa što su svi jako otvoreni za upoznavanje i zajednička druženja. bilo je odličnih izlazaka s ekipom koju sam tek upoznao, zajedničkih razgledavanja, tuluma po sobama ...

žao mi je što nisam više putovao dok sam mogao. razloga ima nekoliko i mijenjali su se s vremenom. kronološki gledano prvi, valjda i najgluplji od svih, je to što mi jedno vrijeme uopće nije ni pala na pamet ideja uštedjeti nešto novca, rezervirati hostel negdje i otputovati. nekako mi se čini da kod nas u hr jako puno mladih putovanja ne vidi kao nešto za što se isplati raditi preko ljeta i/ili uštedjeti nešto novca. prioritet broj jedan je nabaciti nekoliko skupih krpica na sebe i pokazati se na nekom od in mjesta. potrošiti dvjestotinjak kuna,ili više, po izlasku nije bed. i uvijek je poslije izgovor da se nema novca za putovanja.

jedno vrijeme problem je bio i to što nisam imao nikoga tko bi bio jednako tako zainetersiran za putovanja kao i ja. nisam nikad putovao solo i barem zasad ne planiram tako, iako se u hostelima uvijek može upoznati ekipu tako da zapravo i nisi baš doslovno sam. meni ipak najviše odgovara kad nas je dvoje ili troje. ne volim kad je previše ljudi u grupi jer onda treba pomirit previše različitih želja što neizbježno dovodi do problema.

naravno da je jedan od većih problema prije bio i novac. na neki način zavidim australcima, amerima, novozelanđanima i ostalima koji mogu zaraditi preko ljeta dovoljno novca za višemjesečno putovanje europom ili ostatkom svijeta. a imaju i sreće što je u njihovim kulturama nekako samo po sebi razumljivo da u jednom dijela života, za vrijeme faksa ili prije, imaju jedan period rezerviran za putovanja. moji starci bi prije nekoliko godina sigurno došli do zaključka da im je sin potpuno poludio da sam im rekao da odlazim na nekoliko mjeseci na primjer u južnu ameriku.

iako obično kad imaš vremena nemaš novac, i obratno, meni je i vrijeme uvijek bio problem. ima nešto i u tome da si ga ja ne znam isplanirati. za vrijeme faksa je bilo puno obveza i bilo mi je vrlo komplicirano otići nekamo na tjedan ili dva. uvijek neki kolokvij, neki ispit. zasad se općenito držim toga da treba iskoristiti sve što ti se nudi sada. kad radiš imaš novca, ali ne možeš otići s posla baš bilo kada.

nisam već duže napisao ovako dugačak post. izgleda da je s razlogom ovaj video pobijedio kad me bacio toliko unatarg, ali i unaprijed. jedva čekam opet izvaditi putovnicu iz ladice.

- 16:47 - Komentari (28) - Isprintaj - #

srijeda, 03.12.2008.

a jel baš moram imati naslov?

ustajanje oko 8, tuširanje, doručak, šetnja s psom i nakon toga učenje u nsb za državni ispit. navečer pivo, a najčešće bi to značilo da sam dolazio doma oko 11. i tako dva mjeseca. učenje mi zapravo uopće nije teško padalo, neke stvari sam u međuvremenu vidio u praksi pa mi je bilo zanimljivo to malo detaljnije proučiti. uglavnom, dva ili tri sata učenja pa kava s ekipom pa opet učenje pa ručak pa učenje pa ... , ma shvatili ste. i sve je bilo dobro do otprilike tjedan dana prije ispita. onda su počeli napadi panike koji su se izmjenjivali s nekim čudnim stanjem kad ti je sve svejedno. zadnja dva dana više se uopće nisam mogao živcirati.

na kraju došao je i taj dan. sat vremena prije ispita stanje je bilo prilično ozbiljno. i ovaj put sam došao do zaključka da je život piece of shit, when you look at it. čemu svo to zaj... s faksom, stažom, državnim, specijalizacijom i svime ostalime kad su mi šanse da završim jednog dana na sudu ili čak u zatvoru sasvim solidne? osam ispitivača u pet sati. nakon prvog nestalo je panike, a nakon zadnjeg nisam nikako mogao shvatiti da sam položio državni.

a sada sam nezaposlen i tražim posao. nekako mi je neobično kad se ujutro probudim i ne moram učiti ili ići na posao. nisam navikao biti bez obveza. čudan je to osjećaj. jako čudan.

- 22:49 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se