bastard

nedjelja, 21.12.2008.

video, putovanja, nostalgija

ovo je video koji je pobijedio na natječaju koji je organizitao hostelworld. tražio se najbolji video s putovanja.



bio sam na nekima od tih mjesta, na većini ne, ali svejedno me video podsjetio na sva moja putovanja. sjećanja i emocije su se pojavile kao što prousta vraća natrag u prošlost onaj njegov kolačić. misim da je madeline ili tako nešto. sjećanja na različita mjesta, ali još više na puno genijalnih ljudi koje sam upoznao. kod backpackera mi se jako sviđa što su svi jako otvoreni za upoznavanje i zajednička druženja. bilo je odličnih izlazaka s ekipom koju sam tek upoznao, zajedničkih razgledavanja, tuluma po sobama ...

žao mi je što nisam više putovao dok sam mogao. razloga ima nekoliko i mijenjali su se s vremenom. kronološki gledano prvi, valjda i najgluplji od svih, je to što mi jedno vrijeme uopće nije ni pala na pamet ideja uštedjeti nešto novca, rezervirati hostel negdje i otputovati. nekako mi se čini da kod nas u hr jako puno mladih putovanja ne vidi kao nešto za što se isplati raditi preko ljeta i/ili uštedjeti nešto novca. prioritet broj jedan je nabaciti nekoliko skupih krpica na sebe i pokazati se na nekom od in mjesta. potrošiti dvjestotinjak kuna,ili više, po izlasku nije bed. i uvijek je poslije izgovor da se nema novca za putovanja.

jedno vrijeme problem je bio i to što nisam imao nikoga tko bi bio jednako tako zainetersiran za putovanja kao i ja. nisam nikad putovao solo i barem zasad ne planiram tako, iako se u hostelima uvijek može upoznati ekipu tako da zapravo i nisi baš doslovno sam. meni ipak najviše odgovara kad nas je dvoje ili troje. ne volim kad je previše ljudi u grupi jer onda treba pomirit previše različitih želja što neizbježno dovodi do problema.

naravno da je jedan od većih problema prije bio i novac. na neki način zavidim australcima, amerima, novozelanđanima i ostalima koji mogu zaraditi preko ljeta dovoljno novca za višemjesečno putovanje europom ili ostatkom svijeta. a imaju i sreće što je u njihovim kulturama nekako samo po sebi razumljivo da u jednom dijela života, za vrijeme faksa ili prije, imaju jedan period rezerviran za putovanja. moji starci bi prije nekoliko godina sigurno došli do zaključka da im je sin potpuno poludio da sam im rekao da odlazim na nekoliko mjeseci na primjer u južnu ameriku.

iako obično kad imaš vremena nemaš novac, i obratno, meni je i vrijeme uvijek bio problem. ima nešto i u tome da si ga ja ne znam isplanirati. za vrijeme faksa je bilo puno obveza i bilo mi je vrlo komplicirano otići nekamo na tjedan ili dva. uvijek neki kolokvij, neki ispit. zasad se općenito držim toga da treba iskoristiti sve što ti se nudi sada. kad radiš imaš novca, ali ne možeš otići s posla baš bilo kada.

nisam već duže napisao ovako dugačak post. izgleda da je s razlogom ovaj video pobijedio kad me bacio toliko unatarg, ali i unaprijed. jedva čekam opet izvaditi putovnicu iz ladice.
- 16:47 - Komentari (28) - Isprintaj - #