Udruga Aktivni Student (AKSTU) Zadar

Predlažem da pročitate tekst kolege Turčinova. Vezan je za upis četvrte godine bolonjskog sustava. Kad sam prije godinu-dvi počeo inzistirati na transparentnosti na UNIZD-u, mnogi su me gledali sa čudom, ali na fakultetu je transparentnost sve. Da su prije dvije godine današnji studenti treće godine znali pravila igre, vjerovatno bi mnogi drugačije organizirali svoj studij, a sad će se u rujnu mnogi naći pred zidom. Kad sam govorio da zbog toga treba izaći na ulicu, samo neki su poslušali, i nedostatak studentske opozicije uvjetovao je nered koji danas vlada na sveučilištu. Svaki je odjel dobio široku autonomiju da radi što ga je volja, tako da pravila igre koja su trebala biti poznata prije tri godine, poznata su tek danas, i to ne na svim odjelima. Tek neki dan je na odjelu geografije donešena odluka da se neće pisati prvostupnički rad, nego ispit. Pa to je skandalozno!!! Takve odluke je trebalo donositi davno davno. A da ne govorim o silnoj vrtutmi sa ECTS bodovima. Ovo što se događa je prestrašno, i već vidim sljedeći scenarij. U srpnju, kad studenti odu doma, sveučilište i pojedini odjeli će donijeti još mnogo nepovoljnih odluka za studente i oni će u rujnu biti neugodno iznenađeni novotarijama iz rektorata. Kraj rujna će dovesti do katastrofe na sveučilištu, već vidim neizdržive gužve pred referadom, uredima odjelnih tajnica, pročelnika, rektora. A kad sam govorio, nitko me nije slušao, i na prosvjede je dolazilo par stotina ljudi, a ne nekoliko tisuća (slovima i brojkom). I što sad? Studenti imaju malo manevarskog prostora. Ako se budu bunili u rujnu, tj. u zadnji čas, odgovorni će ih nazvati neradnicima koji paradiraju, umjesto da uče. Ako pokrenemo demonstracije i opet dođe 200 ljudi, onda ću pljunuti sam sebi u lice, i svima onim "debilima" koji su odvojili svoje vrijeme da taj prosvjed organiziraju i tamo dođu. Kad se samo sjetim koliko su me neki debili pljuvali i vrijeđali na osobnoj razini po blogovima i forumima, a govorio sam samo ono što se danas ostvarilo, samo se naljutim, ali od toga nema koristi. AKSTU, tj. dvadesetak ljudi koji se kriju iza toga imena, su otpočetka upozoravali, vikali... ali izgleda rijetki su čuli. Što sad?