Astorija life!

U Subotu popodne mi zvoni telefon,zapravo mobitel, zove me brat.Ja mu velim da me nazove na kucni, bio je
vikend, oko pola dvanaest u noci po njihovom vremenu , ali znam da oni idu kasno spavati, pa o nije bilo neobicno da me zovu u to vrijeme.
Poslije uobicaenih pitanja kako su djeca, kako je Neno, pita me da li sjedim? Nakon tog pitanja znala sam da se nesto jako ruzno dogodilo.
Kazi mi Ivice moj sto se dogodilo, a u meni sve vec vrisiti od bola!Smiri se molim te, ne moze se nista promjeniti!
I napokon tuzna istina, umro je Damir teta Nanin, tako smo ga uvijek zvali.To mi je bratic sa oceve strane, od moje drage tetke sin.Umro je na dan kad se rodio, na svoj rodjendan.Cetrdeset i cetiri godine, i srcani udar, jedan jedini, bio je toliko jak da ga nisu uspjeli spasiti.
Dok ovo pisem njega stavljaju pod crnu zemlju, zauvijek napusta ovaj svijet.Upalila sam svijecu za njega, i za mog brata, da ga doceka tamo gdje je vjecnost!
Pocivao u miru Bozijem moj Damire, neka te dobrota Bozija nadje u nebeskim prostranstvima!

Danas je osmi prvi, dakle zima, a jutros temperatura ovdje u Astoriji je 10 stupnjeva iznad nule.Takva temperatura bi trebala biti u travnju, ne u Sjecnju.Da sve bude bolje, prije pet dana je bilo osam ispod nule.Pa ti sada budi zdrav duhom i tijelom.

Ovog Bozica su opet vladale bolestine.Prvo na badnjak sa jednom curicom kod doktora, onda na drugi dan Nove godine sa drugom.Sada se samo nadam da mi ovaj maleni nece pokupiti od njih.Eto kako to ide sa djecom.
U nedjelju smo pozvani na rucak kod jednih prijatelja, a kako su to rijetke prilike, ja se radujem da malo izadjem iz
kuce, i ovog monotonog okruzenja.Jedino sto ne mozes sa njima nikada racunati hoce li biti zdravi, jer ljudi sa kojima se druzimo isto imaju malu djecu, pa ako je jedno bolesno, nema posjeta.

Sutra imamo zakazano kod ocnog doktora.Najstarija mi curka od rodjenja ima dermoid na sljepoocnici.Ne pravi joj na srecu nikakve probleme za sada, samo mora imati redovne godisnje kontrole, a oni ce odluciti kada ce joj
to srediti.Ovo je treci specijalista kod kojeg idemo.Mislimo da je bolje cuti vise misljenja kada su takve stvari u pitanju.

Ako joj to srede u skoroj buducnosti onda se mozda i pakujemo ovo ljeto doma..., ako ne, onda moramo cekati neka druga vremena.
Kupovina kuce ovdje je za sada prevelika investicija.Stan ne kosta puno manje, a nije neko sretno rjesenje kada imas malu djecu koja zive gdje zive, a ostati u ovom malo stanu isto nije dugorocno rijesenje.
Nije Amerika ono sto izgleda drugima, bar meni, moje iskustvo nije mjerilo za sve druge.Moja mjerila srece i zadovoljstva nisu vezana za materijalne stvari.