Život je Božji dar, barem tako kažu. On je velika životna predtava u kojoj smo mi samo glumci. Imamo svoj zadatak kojeg trebamo odradit, ne smijemo odustajati od njega jer ispadamo kukavice, griješimo ako želimo prekinut usred predstave. Život nema uvertiru, jednostavno se dogodi, krene, a mi se u sekundi moramo prilagodit njegovom toku. U toj životnoj predstavi ima nekoliko elemenata na koje je ona podjeljena. Jedan najvažniji elemnt je ljubav... zašto? Zbog toga što bez ljubavi nema života, bez života nema ljubavi.... veza je nezamjenjiva.
Ljubav je osjećaj na čiji se spomen u čovjeku, bez obzira na njegovu starosnu dob, oznoje dlanovi, lice zarumeni, srce poskoči... to je predivan osjećaj...
Ljubav se ne pokazuje poklonima, ne kupuje se i ne prodaje. Ona se čuva kao najveće blago. Ona nas drži na životu budnima. Nemoguće je oduprijet joj se jer i ona najjača osoba popušta pod njezinim utjecajem. Ljubav se govori riječima naravno, ali potvrđuje i dokazuje djelima. Same riječi „volim te“ nisu dovoljne, treba se pokazat osobi što to znači. Najljepše je voljeti ali je još ljepše biti voljen, to znači da je ljubav uzvraćena. Nema veće sreće za čovjeka od saznanja da na svijetu ima osoba koja zaspe s tobom u mislima i s tobom se budi, koja bi za tebe dala svoj vlastiti život.
Ljubav, kao što sam rekla, nije na prodaju. Ona se dogodi u trenutku. Grijeh je pretvarat se da je ne vidiš, grijeh je glumiti jakost i pokušat joj se oduprijet... ljubav se širi svijetom kao sprej... svuda je oko nas...

U životu postoji samo jedna prava ljubav. Nju treba čuvati, njegovati, štititi, ne smije se pustit da vrijeme čini svoje... Ona se treba pokazivati, a ne pustit je da stoji, jer se kvari...
U životu osim pravih ljubavi postoje i one lažne. To su ljubavi iz koristi, iz hvale... Nisu vrijedne spomena ali u svakom slučaju iz te ljubavi izlaze ranjene duše... Treba im dugo vremena da zacijele i da se ponovno oslobode da vole, ljube i budu voljene...

Kroz život, čovjek se zaljubi nekoliko puta. Kroz te „simpatije“ on uči biti dio nečijeg života, uči dijeliti sa nekom osobom svoje dojmove, svoje slobodno vrijeme. Na taj način se priprema za vječnu ljubav. Kada dođe red na nju on je spreman cijelo svoje tijelo, cijelu svoju dušu i pojavu dat toj osobi... tada on nije sam, ne živi samo zbog sebe, već cijelismisao života prenosi na tu osobu...

U životu nisam bila puno puta zaljubljena... prva ljubav je bila naravno posebno... doduše, nemogu je nazvat ljubavlju jer je to bila zaluđenost tom osobom... mislila sam da je to prava ljubav, da nema druge... nakon godinu dana je pukla... shvatila sam da su to bile lude simpatije, prolazne...
Zaljubila sam se drugi puta, bila sam izigrana, vukao me za nos, htio nešto, ne htio... bio je stariji pa je mislio da se može igrat samnom. Eto, uspio je da se zaljubim u njega, da patim, pa onda otišao... ionako nebi bilo koristi od ničega, bila bi veza na daljinu... da se nakon nekog vremena nebi javljao danima, pa mjesecima, pa efo sada već prošlo godinu dana da se nije javio... na svu sreću, u mom životu mjesta za njega nema... hvala mu jedino na tome što me naučio prepoznat kretene. Opekla sam se na njemu i nikada više... ja se nadam da se neće pojavit neko sličan njemu sa drugom maskom na licu pa da opet ne padnem na jednaku budalu....
Nakon nekog vremena, u roku tjedan dana, ako itolko, zaljubila sam se u trećeg. Razlika od 6g. nije mi se činila velikom. Kada si zaljubljen ne primječuješ mane definitivno.. zaljubljenost je bila obostrana... njemu nisu smetale moje mlade godine. Što više, čudilo ga je što sam tolko zrela za te godine.... Na samom početku sam rekla da želim ozbiljnu vezu ali sam uz to rekla da imam 16g i da možda nemamo za sve ista razmišljanja, da će se morat malo prilagodit ludoj maloj koja je u tim godinama koje obilježavaju duge kave, markanja, bez vezne fore „srednjškolske“ i cajke... nije bilo problema... veza gura već godinu i 3mj ako se ne varam.... sve je super i za 5....
Zaljubila se mala, bila zavedena... u mjesec dana poblesavila sam za njim, nisam znala što bi osim bila s njim, navikla sam na njegov glas, ruke, usne, oči... sve.... Sa frendicama sam se viđala u školi, sa njim sve ostalo vrijeme... ne zanima me ništa drugo samo on...
Ne treba mi nikakva druga zanimacija.
Ali kad već traži dobro, neću se inat, probat ću si promjenit život... ali nadam se da se neće dogodit da od svih prestalih obveza zaboravim i zapostavim ljubav....
Što se od mene tražilo to sam napravila, evo, i ovo ću...