Da nije imao kriva koljena Glavonja bi se možda i spasio. E sad, nije on manekenka, pa da ga potpuno muči pitanje krivih koljenja, ali njegova koljena nisu bila samo kriva već i kvrgava. Od važnosti je napomenuti da nisu bila kriva per se, nisu bila odgovorna za nešto, već su bila neravna u smislu pravilnog izgleda. Toga je Glavonja bio svjestan te je stvorio naviku da hoda tako što čini male korake i drži noge raskrečene kako bi ispravio disfunkcionalnost zglobova te da bi ujedno popravio i estetski dojam sveukupne pojave koju je imao. Jer, kolikogod da je bio zao i kolikogod ga mogli prezirati, on je imao osjećaje i boljelo ga je što ima kriva koljena i nije imao drugu pojavu od te jedine pa mu je bilo stalo da dojam konstantno popravlja.
Samo što nije dodirnuo lijevo Mukijevo i desno Fritzovo oko vršcima prstiju kada ga je Muki šutnuo u muda. Morao je držati noge raširene, to je Muki vidio, iskoristio je šansu i snažnim centaršutom složio Glavonju na pod ćelije.
"Pun mi je kurac svega!"
"Muki, ti si skroz otišao! Jesi normalan? Znaš što će nam napraviti kad se probudi?"
Gledali su Glavonju kako jednostavno leži na podu i duboko diše. Možda je bio u nesvijesti, možda je samo spavao ili se pravio da spava. Kako god okreneš više nije bio prijetnja.
"Nećemo biti ovdje kada se probudi," rekao je Muki s dozom samopouzdanja. Samopouzdanje je naime došlo reći letargiji da je platilo njezin dug u kafiću za stanja. Ona je na to rekla juhu! i odpizdila tristo na sat ostavivši samopouzdanje da se pita što se to događa u maloj ćeliji.
"Nego gdje ćemo biti?" pitao je Fritz koji je malo slabije osjećao samopouzdanje.
"Idemo van. Imam plan."
"Odlično."
"Ne, stvarno."
"Čuj, zajebo si nas maestralno. Ja ti se klanjam. Ti si moj idol što se tiče zajeba. Da naprave neki Story Super Kreten reality show, ja bi potrošio tri bona od sto kuna samo da glasam za tebe. Sve je to OK. Ali, budalo neprikosnovena, kad se Glavonja digne pojest će nam vegetativni živčani sustav i nemaš ti nikakav plan koji će nas spasiti!"
"Dakle trebali smo čekati da nam Glavonja iskopa oči?"
"Naravno da ne. Već bi se nešto dogodilo. Nešto bi nas spasilo."
"Jelda?"
"Jel-nego-faking-šta-da!" dreknuo je Fritz i razmahao se rukama kao na filmu. "Stalno nas je nešto spašavalo. Prvo nas je spasilo pravilo implozije nasuprot eksploziji. Onda nas je spasilo to što si uključio kozmički teletransporter na vrijeme. Onda nas je spasilo to što je onaj kreten napravio rupu u zidu. Onda-"
"Kužim!"
"Kužiš šipak!"
"Fritz, vjeruj mi. Puno sam o tome svemu razmišljao."
"Jesi, jesi..." nije se Fritz dao.
"Nije nas ništa spašavalo samo od sebe već smo se sami spašavali."
"Glupost."
"Nije. Moramo biti aktivni. Moramo sebi pomoći kako bi nam univerzum pomagao."
"Zvuči," rekao je Fritz dosta uvjereno "malo religijski. Na to mogu reći samo: ne kenjaj."
"Ali tako je. Stalno smo pasivni. Pogledaj nas. Ništa ne radimo. Zbunjeni ko bundeve idemo od mjesta do mjesta, niš ne radimo, ništa ne govorimo--a da ima smisla--i ništa nam se dobrog neće dogoditi ako ne uzmemo stvari u svoje ruke."
"Kada kažeš svoje ruke misliš na tvoje koljeno, jelda?"
"Nisi fer," rekao je Muki. "Ovo je naša šansa. Sad ili nikad."
"Kakva šansa, mongoloidu?"
"Imam plan," rekao je Muki na što je Fritz samo uzdahnuo. Ispred njihovih stopala stenjao je Glavonja. Htio je doći nekome drugom ali mu nije išlo pa je sada pokušavao doći k sebi. "Za sve nas postoji plan, kužiš?"
"Reeligijskooo sraanje," zapjevušio je Fritz u nemoći.
"Sve je u redu ako shvatiš plan, viši cilj, misiju koju ti je usud odredio."
"Plašiš me."
"Sve će biti OK. Vjeruj mi. Popravit ćemo svijet. Ti i ja"
"Glavonja," rekao je Fritz "molim te digni se i ubij nas."
"Ja sam shvatio. Znaš kako?" pitao je Muki ali čisto retorički pa je shodno formi i nastavio "Sjećaš se onog filma s ona dva kretena koji putuju u prošlost? Crvena telefonska govornica koja-"
"Ne."
"Ima i nastavak."
"Ah, da. Sjećam se."
"Onaj iz Matrixa," promrmljao je Glavonja.
"Da. I onaj ružni od Madonne muž."
"Opet onaj iz Matrixa?" Fritz se čudio.
"Kažem ti da je sve povezano! Dakle, moj plan je da sad, kada izađemo iz ove ćelije idemo spasiti svijet. Onda ćemo raditi na tome da u budućem, idealnom društvu stvorimo stroj za putovanje kroz vrijeme. Kada ćemo ga stvoriti vratit ćemo se upravo u ovaj sada trenutak i otvoriti ova vrata."
"Sori," rekao je Fritz "ali to je najgluplji plan što su ga dva kretena u trivijalnoj književnosti mogli iznijeti."
Na to se, sukladno vrsti i žanru, otvoriše vrata ćelije.
|
