30.10.2005., nedjelja
Svašta
Kaže da me neće prikazivati ako ja ne napišem novi post.
Koji kurac, molim?
|
- 13:39 -
Pametuj (8) -
Troši toner -
#
07.10.2005., petak
Lude avanture dobrog naslova (ep. 11)
Da nije imao kriva koljena Glavonja bi se možda i spasio. E sad, nije on manekenka, pa da ga potpuno muči pitanje krivih koljenja, ali njegova koljena nisu bila samo kriva već i kvrgava. Od važnosti je napomenuti da nisu bila kriva per se, nisu bila odgovorna za nešto, već su bila neravna u smislu pravilnog izgleda. Toga je Glavonja bio svjestan te je stvorio naviku da hoda tako što čini male korake i drži noge raskrečene kako bi ispravio disfunkcionalnost zglobova te da bi ujedno popravio i estetski dojam sveukupne pojave koju je imao. Jer, kolikogod da je bio zao i kolikogod ga mogli prezirati, on je imao osjećaje i boljelo ga je što ima kriva koljena i nije imao drugu pojavu od te jedine pa mu je bilo stalo da dojam konstantno popravlja.
Samo što nije dodirnuo lijevo Mukijevo i desno Fritzovo oko vršcima prstiju kada ga je Muki šutnuo u muda. Morao je držati noge raširene, to je Muki vidio, iskoristio je šansu i snažnim centaršutom složio Glavonju na pod ćelije.
"Pun mi je kurac svega!"
"Muki, ti si skroz otišao! Jesi normalan? Znaš što će nam napraviti kad se probudi?"
Gledali su Glavonju kako jednostavno leži na podu i duboko diše. Možda je bio u nesvijesti, možda je samo spavao ili se pravio da spava. Kako god okreneš više nije bio prijetnja.
"Nećemo biti ovdje kada se probudi," rekao je Muki s dozom samopouzdanja. Samopouzdanje je naime došlo reći letargiji da je platilo njezin dug u kafiću za stanja. Ona je na to rekla juhu! i odpizdila tristo na sat ostavivši samopouzdanje da se pita što se to događa u maloj ćeliji.
"Nego gdje ćemo biti?" pitao je Fritz koji je malo slabije osjećao samopouzdanje.
"Idemo van. Imam plan."
"Odlično."
"Ne, stvarno."
"Čuj, zajebo si nas maestralno. Ja ti se klanjam. Ti si moj idol što se tiče zajeba. Da naprave neki Story Super Kreten reality show, ja bi potrošio tri bona od sto kuna samo da glasam za tebe. Sve je to OK. Ali, budalo neprikosnovena, kad se Glavonja digne pojest će nam vegetativni živčani sustav i nemaš ti nikakav plan koji će nas spasiti!"
"Dakle trebali smo čekati da nam Glavonja iskopa oči?"
"Naravno da ne. Već bi se nešto dogodilo. Nešto bi nas spasilo."
"Jelda?"
"Jel-nego-faking-šta-da!" dreknuo je Fritz i razmahao se rukama kao na filmu. "Stalno nas je nešto spašavalo. Prvo nas je spasilo pravilo implozije nasuprot eksploziji. Onda nas je spasilo to što si uključio kozmički teletransporter na vrijeme. Onda nas je spasilo to što je onaj kreten napravio rupu u zidu. Onda-"
"Kužim!"
"Kužiš šipak!"
"Fritz, vjeruj mi. Puno sam o tome svemu razmišljao."
"Jesi, jesi..." nije se Fritz dao.
"Nije nas ništa spašavalo samo od sebe već smo se sami spašavali."
"Glupost."
"Nije. Moramo biti aktivni. Moramo sebi pomoći kako bi nam univerzum pomagao."
"Zvuči," rekao je Fritz dosta uvjereno "malo religijski. Na to mogu reći samo: ne kenjaj."
"Ali tako je. Stalno smo pasivni. Pogledaj nas. Ništa ne radimo. Zbunjeni ko bundeve idemo od mjesta do mjesta, niš ne radimo, ništa ne govorimo--a da ima smisla--i ništa nam se dobrog neće dogoditi ako ne uzmemo stvari u svoje ruke."
"Kada kažeš svoje ruke misliš na tvoje koljeno, jelda?"
"Nisi fer," rekao je Muki. "Ovo je naša šansa. Sad ili nikad."
"Kakva šansa, mongoloidu?"
"Imam plan," rekao je Muki na što je Fritz samo uzdahnuo. Ispred njihovih stopala stenjao je Glavonja. Htio je doći nekome drugom ali mu nije išlo pa je sada pokušavao doći k sebi. "Za sve nas postoji plan, kužiš?"
"Reeligijskooo sraanje," zapjevušio je Fritz u nemoći.
"Sve je u redu ako shvatiš plan, viši cilj, misiju koju ti je usud odredio."
"Plašiš me."
"Sve će biti OK. Vjeruj mi. Popravit ćemo svijet. Ti i ja"
"Glavonja," rekao je Fritz "molim te digni se i ubij nas."
"Ja sam shvatio. Znaš kako?" pitao je Muki ali čisto retorički pa je shodno formi i nastavio "Sjećaš se onog filma s ona dva kretena koji putuju u prošlost? Crvena telefonska govornica koja-"
"Ne."
"Ima i nastavak."
"Ah, da. Sjećam se."
"Onaj iz Matrixa," promrmljao je Glavonja.
"Da. I onaj ružni od Madonne muž."
"Opet onaj iz Matrixa?" Fritz se čudio.
"Kažem ti da je sve povezano! Dakle, moj plan je da sad, kada izađemo iz ove ćelije idemo spasiti svijet. Onda ćemo raditi na tome da u budućem, idealnom društvu stvorimo stroj za putovanje kroz vrijeme. Kada ćemo ga stvoriti vratit ćemo se upravo u ovaj sada trenutak i otvoriti ova vrata."
"Sori," rekao je Fritz "ali to je najgluplji plan što su ga dva kretena u trivijalnoj književnosti mogli iznijeti."
Na to se, sukladno vrsti i žanru, otvoriše vrata ćelije.
|
- 16:24 -
Pametuj (3) -
Troši toner -
#
04.10.2005., utorak
Teorija dobrog naslova kroz stoljeća (ep. 10)
Problem s Glavonjom je u tome što je zao. Nije, doduše, to njemu problem, već ostatku svemira, ali s obzirom da Glavonja ipak predstavlja samo manji dio navedenog svemira, može se tvrditi da je njegov problem u velikoj većini u tome što je on zao. S druge strane moglo bi se tvrditi da nije ni svemir neko super-dobro mjesto, da ima puno zla i bez Glavonje, pa je slijedom moguće tvrditi da je jedan od Glavonjinih problema to što je on zao, mada taj problem u ovom svemiru zapravo i nije veliki problem već samo svojevrsna odlika koja krasi nekog od nas, pa tako i Glavonju, jer on je ipak i nadasve netko od nas.
Svi smo mi Glavonja.
E pa taj uglavnom zli i prilično opasni Glavonja je dospio u zatvor jer su Muki i Fritz prekršili pokoji zakon o posjedovanju, nošenju, korištenju, zlouporabi i transportu jako opasnih tvari, kao što je vunica. Samim time su navukli Glavonji na vrat Postrojbu za neprihvatljivo ponašanje koja je smatrala da je posjedovanje, nošenje, korištenje, zlouporaba i transport vunice prilično opaka stvar. Mada nije i najopakija od svih opakih stvari u svemiru -- jer postoji i TV prodaja -- svejedno nisu tolerirali zajebancije na račun vunice.
Kako je Glavonja stigao u svoju ćeliju tako su Muki i Fritz stigli za njim. Što je bilo problem iz dva razloga. Prvo, Glavonji je obećana samica. Drugo, ušli su kroz jedina vrata ćelije i sada nisu mogli vani.
Muki je navlačio vrata, Fritz je lupao po istima i oboje su prilično desperatno pokušavali izaći ali nije im išlo. To predstavlja problem ukoliko želite izaći iz prostorije. Mukiju je to bio problem je nije htio biti u ćeliji s Glavonjom. Fritzu je to bio problem jer nije htio biti u ćeliji iz koje ne može izaći, a s Glavonjom u istoj. Glavonji je to bio problem jer je sjedio u gaćama i dobro se vidjelo da ima kriva koljena.
"Ne znam kako ste ušli, ali bolje vam je da me odmah oslobodite. Inače bit ću prisiljen da vam odrubim glave, iskopam oči i gazim po njima kojih sat vremena."
"Ali, šefe," zaustio je Muki.
"Kuš!"
"Gospodine šef!" uznemirio se Fritz.
"Dosta! Sada me jedino gaženje po očima može raspoložiti, a ne vidim druge oči osim vaših."
To je bila istina. S obzirom da Glavonja nije mogao vidjeti svoje oči jer su oči kao guzica. Ne možeš vidjeti svoju guzicu kako god okreneš stvari. Dapače, što se više okrećeš to je teže vidjeti svoju guzicu jer ti se vrti u glavi. Nekima se može vrtjeti i izvan glave ali takvih nije bilo u ćeliji pa se može sa sigurnošću tvrditi da kada bi došlo do nekog vrćenja ono bi se odvijalo isključivo u glavi. Gdje je dobronamjernom vrćenju i mjesto.
Za kratko vrijeme koje je bilo potrebno da se analizira pitanje vrćenja u i izvan glave Fritz i Muki su shvatili da ne mogu otvoriti vrata kroz koja su ušli i predali se letargiji.
Letargija je, naime, tog trenutka dugovala malo previše love u kafiću za stanja pa je, umjesto da sjedi u kafiću, bila na poslu i lako je bilo predati se letargiji.
Glavonja se nije predavao ničemu pa ni letargiji te je shodno svojoj namjeri ispružio ruke prema Mukiju i Fritzu, otvorio šake tako da su mu prsti mrdali simo-tamo i krenuo prema njima. A nije morao puno hodati jer je ćelija bila mala. Što je dobro jer je djelovao smiješno tako mašući prstima u gaćama i s krivim koljenima. Doduše postoje i druge dobre stvari u svemiru -- kao recimo sise -- pa ovo možda i nije bilo nešto super-dobro, ali je svejedno u danoj situaciji bilo dobro.
Mukijev i Fritzov problem je bilo to što su se pribili uza zid dok su vrhovi Glavonjinih prstiju došli na centimetar-dva od njihovih očiju. Nije to bio najveći problem u svemiru ali njima dvoma, a o njima je sada riječ, to je bio jedan prilično velik problem. Naime i jedan i drugi voljeli su svoje oči, mada ih nikada nisu vidjeli. Kao ni svoje guzice, a tko ne voli svoju guzicu?
|
- 00:03 -
Pametuj (4) -
Troši toner -
#
|
