....Vukovare žrtvo slobode , ponosno gledaj u križeve svoje , ponosni grade Vukovare....Zašto se Vukovaru nije slala brojnija vojska u pomoć ? Zašto je Vukovar morao pasti ? Zašto se civilno stanovništvo nije evakuiralo ? Zašto svijet nije reagirao na napade četnika ? Zašto su ranjeni civili i vojnici prevezeni u Vukovarsku bolnicu kad je bilo evidentno da ima premalo liječnika , sredstava za liječenje i da bi Vukovar svakog časa mogao pasti ? To su samo neka od mnoštvo pitanja......Vukovarski zapovijednici su neprestano tražili pomoć no nisu je dobili , a moje mišljenje je da je Vukovar nažalost velika žrtva politike koja se u to vrijeme odigravala , jer nas vjerovatno nitko nebi priznao kao slobodnu i nezavisnu državu da nije bilo pada Vukovara , onda bi se govorilo o građanskom ratu i Yugoslavija bi i dalje trajala i trajala s sjedištem u Beogradu sve dok ne postane jednog dana velika Srbija....I zato nikad nesmimo zaboravit što se događalo u Vukovaru i moramo se pomolit za sve žrtve Vukovarske tragedije i ponosno gledat u bijele križeve herojskih ratnika svijetla koji su se hrabro borili ne samo za Vukovar već i za cijelu domovinu....


... lišce u sadašnjem Vukovaru drukcije treperi ...
Buka je pritajena, Dunav tece tiše, još tiše, kao da se zaustavio, kao da stoji...
Noc je osamljena poput udovice uronule u uspomene...
Vukovar je naucio biti tih, nezamjetan, ponosit u svojoj oronuloj, do kostura ogoljeloj boli i uspomeni...i koliko god se nekome cinilo da ozdravlja,uspravlja se,raste i obnavlja se,Vukovar još ne živi...


Što se toga 18. studenoga 1991. godine dogodilo Vukovaru? Tko je predao grad "jugoslavenskoj narodnoj armiji" i cetnicima? Zapisa o tome je na stotine tisuca stranica. Što je istina o Vukovaru? Nitko tocno ne zna. Zna se kako je grad s tridesetak tisuca stanovnika branilo jedva 1800 branitelja, nestalih je više od tisucu, odvedenih iz bolnice 261...
Mnogima se još i danas nezna sudbima.
O hrvatskoj Hirošimi ili Guernici, kako se od tada zove ovaj simbol ratnih stradanja, nitko ne govori bez emocija. Majke nestalih i poginulih, zarobljenici, prognanici, svatko ima svoju ispovijed i ne zna se cija je sudbina strašnija.
Zna se da je rat u Vukovaru poceo 24. kolovoza 1991. godina i trajao sve do polovice studenoga iste godine, i da je stotinu i dva dana Vukovar živio pod zemljom, u podrumima, bez struje, vode, i lijekova. Opirao se tri mjeseca nadiranju elitne gardijske divizije s tri oklopne brigade i oko 4000 ljudi i 360 tenkova...
Danas - Vukovar se polako diže iz mrtvih, kuce se obnavljaju, ljudi se vracaju. Istina je, ništa više nije kao nekada. Ali, oni koji su pognutih glava ispraceni cetnickim pjesmama, prognani iz grada prije deset godina, vratili su se i još se vracaju. I potvrduju da je legendarni vukovarski novinar Siniša Glavaševic bio u pravu kad im je na odlasku u progonstvo, prije nego li su ga krvnici mucki ubili, porucio: "A Grad? Za nj se ne brinite. On je svo vrijeme bio u vama, samo skriven, da ga krvnik ne nade. Grad - to ste vi"!
Do temelja srušeni grad svjedok je vremenu u kojem su Hrvati dokazali da su ljudske mogucnosti prešle svaku granicu izdržljivosti, a zaludeni um srpskih voda i mržnja prema Hrvatima prešli svaku mjeru. Zbog toga Vukovar svima nama mora biti svetinja. A svijet se treba stidjeti zbog svih propusta ucinjenih Vukovarcima i Hrvatima. Treba ponavljati da se ne zaboravi, kako je medunarodna javnost znala što se u Vukovaru i Hrvatskoj dogada. O tome su ih iz dana u dan izvještavali hrvatski novinari, rijecima i slikom šaljuci vijesti o silovitim borbama u gradu na Dunavu.


U povodu Dana sjecanja na Vukovar, 18. studenoga, zagrebacke udruge branitelja, pod geslom "I reci cu vam još jednu stvar - zapamtite Vukovar", organizirale su veceras paljenje svijeca duž Ulice grada Vukovara u Zagrebu.
Oko 30 motorista branitelja mimohodom Ulicom grada Vukovara otvorilo je današnju svecanost na kojoj su, unatoc snijegu i hladnoci, zapalili oko 1500 lampiona duž ulice i kod zgrade Gradskoga poglavarstva te Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog.
Na križanju ulica Hrvatske bratske zajednice i Grada Vukovara zapaljeni su lampioni u obliku križa i imena Vukovara, gdje su se branitelji i pomolili.
U ime organizatora Tihomir Kordic, predsjednik Kluba Veterana 148. brigade Hrvatske vojske, Zagreb Trnje, zahvalio je braniteljima i sugradanima na potpori u toj akciji.
Istaknuo je da je u obrani Vukovara ubijeno 1700 ljudi i ranjeno više od 4000 te da je zarobljeno od tri do pet tisuca ljudi. Rekao je da je Vukovar branilo oko 1800 boraca, od kojih je oko 800 njih bilo iz svih krajeva Hrvatske te iz iseljeništva.
U obrani Vukovara sudjelovala su 232 dragovoljca iz Zagreba. Poginula su 72 dragovoljca, od kojih devetorica na Ovcari, a njih 14 vode se kao nestali pa je akcija i njima u spomen.
Akciju su potaknuli branitelji iz Trnja, a pridružili su im se ostali branitelji bez obzira na stranacku, vjersku, brigadnu i drugu pripadnost.


A evo i par poruka s veličanstvenog koncerta u Torontu prije par dana -
"... Sve smo ucinili da se ovaj koncert održi , da se nije održao svašta bi pisali , svašta bi govorili , kako smo nemocni , kako smo , slabi kako nemamo snage . Ali zahvaljujuci onim ljudima pojednicima i vama svima koji ste pokazali da nas ima i da smo zajedno . A zajedništvo i vjera u Boga to je naša snaga to je ono što uvik moramo njegovat i naše vredote kojima sam i ja okupiran kroz svoju glazbu , kroz svoje pjesme one najvažnije a to je Bog , obitelj , domovina to je ono što nas drži i to je ono što moramo cuvati i to je ono što nesmimo pokleknuti niti pred ikim kleknuti koliko god napadali budimo cvrsti i jaki i ovakvim skupovima i koncertima i pjesmom cemo demantirati sve njih što govore da smo nacisti i ovako cemo na ovakav nacin pokazivati svoje dostojanstvo ali necemo im tako zamjeriti mi smo kršcani i katolici oprostit cemo im ali necemo pognut glavu zato veliko hvala što ste došli u ovako još vecem broju ja nisam zaista ocekiva , jedno ugodno iznenadenje sad cemo jednu pismu Ratnici svijetla koja je posvecena braniteljima , našim Hrvatima koji su pali za našu slobodu."