empty space

srijeda, 27.06.2007.

it's alright!

Noćas ću se prisjetiti svega, noćas ću opet "zapjevati", noćas ću zatvoriti oči - zauvijek. Noćes je moj kraj, to je sve - noćas.

Već sa pet godina, sjećam se kristalno, bio sam nemiran dječačić, tračao po dvorištu. Zgoda mi je ostala u glavi: loptom sam razbio ogromni prozor na radionici mog tate. Htio me je tući, ali djed nije dao. Spriječio je tatu. Ah, i njega se sjećam. Tako jasno. Bio je dobar i uvijek vesel čovjek. Uvijek na mojoj strani. Tada se činio tako star, a sada - sada sam i ja djed i ležim u krevetu - nepomično.

Ležim, više nemam snage da se pomaknem. Niti usta ne mogu otvoriti. Unuci su tu, spavaju naslonjeni na moj krevet. Sin i kći su tu negdje u kući, ne mogu okrenuti glavu, da vidim gdje su. Žena je već odavno preminula.. ah, bila je divna žena..

Sjećam se kada sam ju upoznao. Imao sam tada 18 godina. Prvo smo bili prijatelji. Ludo smo se zabavljali do kasnih sati, ne mareći ni za što. Bili smo mladi, ona 2 godine mlađa od mene. Mladi, ludi i zaigrani. I zaljubljeni jedno u drugo - to samo kasnije shvatili...

Unuci su se probudili. Drmaju mi ruku i viču da im pričam nešto. Oni obožavaju moje priče, priče iz mladosti - neke izmišljene, a mnogo njih stvarnih. Blago ih pogledam umornim očima. Ne mogu, žao mi je, ne mogu vam pričati priču. Tijelo me više ne sluša. Doktor je došao. Zvali su ga..

Sa 26 godina sam ženio svoju veliku ljubav. Bio je to jednostavno prekrasan, predivan, veličanstvan dan i najbolje vjenčanje u gradu - tako ja mislim, i tako ću misliti do kraja. Uskoro smo dobili sina, pa kćer. Razigrani su bili. Pružili smo im sve što smo mogi, i dom pun ljubavi. To je najvažnije, dom pun ljubavi, razumjevanja i mira.. I godine su prolazile, i oni su odrastali. I oni su tračli po dvorištu i razijali prozore loptama, i oni su se zaljubljivali. I godine su prolazile, i oni su našli svog životnog partnera/partnericu..

Zbogom! Polako sam zatvorio oči. Zvukovi su se utišavali.
Mirno je - mirno je u meni. Oko mene je nemir.
-Djede!
-Oče!! - vikali su.. sve tiše.

Lijep život sam živio.. sada ga ostavljam drugima..

---------
ispiracija by this song: Yellowcard - Dear Bobbie
---------
ako me nebude na blogovima neko vrijeme, sorryte, idem kući, ispiti skoro gotovoi, a tamo baš i nemam net.. ali čujemo se! svima ugodni praznici i - do čitanja!! ;)
- 21:17 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>